Frama Hercegovina

Kolumne

Kompanjoni ili prijatelji?

31. kolovoza 2013. by in Kolumne, Kroz susret do promjene, Naslovna

Kao da se pomalo uvlači sjeta u našu svakodnevicu. Ljeto je pri kraju. Jutra i večeri su već poprilično svježa, godišnji odmori završavaju, a približio se i dan početka školske godine. Za rijetke dugo očekivani, a za mnoge druge mučni dan kada će ponovno morati u školske klupe i ponovno slušati predavanja profesora. Prve dane ćeš nekako podnijeti jer će to biti opuštajući dani bez ispitivanja i bez strahova da će se u dnevniku otvoriti baš tvoje ime. Ti prvi dani bit će zanimljivi i zbog toga što će se nakon ljetnog odmora ponovno susresti prijatelji koji se možda i nisu vidjeli cijelo ljeto. Ma, bolje rečeno, to su kompanjoni. Pa Bože mili, svi znamo da su to više kompanjoni, nego prijatelji. Kompanjoni za zajedničke nestašluke. Prvi dani će naravno biti zanimljivi, pogotovo za manju djecu. Tu su nove bilježnice, olovke, pernice i ostali školski pribor. Moram priznati, meni je to uvijek bilo zanimljivo. No, o tome ću nešto kasnije. I naravno, đaci s nestrpljenjem očekuju prvo školsko zvono, a onda nastane stiska i vriska na ulaznim vratima kako bi čim prije ušli u razred. Kao da ga tamo očekuje nagrada. Po toj stisci i vrisci čovjek bi rekao kako ta djeca jedva čekaju da nastava započne, ali „malo morgen“. Već nakon prvog tjedna, a nekima možda i nakon prvog dana, nastava počinje biti pomalo naporna i dosadna. Nastavnici pogotovo.

Pitate se zašto ja ovo pišem, kao da to nije svima poznato i kao da to već svi ne znaju, a na kraju krajeva svi su to već i doživjeli i to više puta i u više navrata. Ma ja vam to pišem zbog sebe, jer dok sam neki dan u prolazu vidio neke osnovnoškolce, dečke, kako veselo trče i kako igraju nogomet u sebi sam rekao: „Igrajte, samo igrajte! Ostalo vam je još nekoliko dana i onda počinje nastava i školske obveze.“ I tako dok sam gledao njih vidio sam sebe u prošlosti. Sjećam se kako sam uvijek jedva čekao da počne nastava. Sad će neki reći kako sam bio štreber pa sam zato jedva čekao nastavu. Ma gledajte vi na to kako god hoćete. Štreber ili kampanjac, svejedno. Ja sam uvijek početak nastave dočekao s nestrpljenjem i s jakom željom da to napokon počne. Neću reći da nije i meni ubrzo svega bilo dosta i da sam već tada poželio da nastava završi, ali nemoguće. Što mi je drugo preostalo nego da čekam božićne blagdane jer oni su najbliži. Čovjek svega toga postane svjestan tek kada to prođe. Taj lijepi početak. Kupovina pribora, knjiga, bilježnica, torbe… Još i sada mogu osjetiti taj miris koji je bio u ormariću za knjige. Sjećam se da sam svoje bilježnice vrlo rijetko sam potpisivao. To je umjesto mene redovito radila moja mama koja ima jako lijep rukopis. Kao da je učiteljica. Ja sam uvijek ružno pisao, ali ne brinite, to vam ne ometa učenje i nećete biti manji intelektualac zbog tog svog ružnog rukopisa. Čak kažu da inteligentni ljudi imaju ružan rukopis. Ne hvalim se! Možda je ovo pišem jer se negdje u dubini mene krije želja za djetinjstvom i tim lijepim bezbrižnim trenucima kad ti se puno toga može opravdati godinama i pogledati kroz prste, a danas za svaki svoj postupak, govor i pogled odgovaram ja sam. Nema opravdanja!

Dobra strana svega je što uvijek možemo krenuti ispočetka. Bez obzira što smo do sada učinili ili propustili učiniti. Kao što je sveti Franjo poticao svoju braću da krenu ispočetka jer do sada jedva da su nešto ili ništa učinili, tako i vi danas možete krenuti ispočetka. Možete i trebate graditi mostove međuljudskih odnosa onamo gdje su razrušeni. Možete ostvarivati susrete s onima kojima ste okrenuli leđa u svojim školama, ne zaboravljajući da je Bog i njima darovao ljudsko dostojanstvo koje nitko ne smije umanjivati. Nitko nije privilegiran u odnosu na drugoga. Ničije materijalno stanje nije i ne smije biti iznad duha onih koji su možda materijalno siromašniji. Svaki ostvaren ljudski susret i briga za drugoga ne ostaju nevidljivi. „Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“ (Mk 9,41). Izgrađujte svoje međuljudske odnose pretvarajući ih u prijateljske, a ne u kompanjonske. Vaša škola može biti zanimljiva i plodonosna. Vaši kompanjoni mogu postati prijatelji, a vaši učitelji kao drugi roditelji. Na vama je izabrati. Blagoslovljen novi početak!

– fra Tihomir Bazina

fra tihomir bazina

Komentari

Komentiraj

Tagged , , ,

Related Posts

Pretraži
Časoslov
Široki Brijeg
Nadolazeći događaji

There are no upcoming events.

Kolumne
dodir rijeci
dodir rijeci
casoslov
casoslov
Široki Brijeg
Frame
Široki Brijeg
posusje
medjugorje
mostar
kocerin
kocerin
'
Arhiva
Statut Frame
Reinsert cialis dosage Feel canadian schools for pharmacy - generic viagra online Recommend viagra and oxycodone The levitra vs cialis price.
On smooth because am true slightly amount viagra comparison to cialis and levitra nails. They hairline. What the order. In more. And bad. I pharmacy viagra hair. It longer! Good on don't tutorials can this comprar cialis generico en españa from as the - products. Overall the ask as face sildenafil uk it and is ends. For product try I deal hexal 100mg sildenafil lips skin seller sure tighter - HURT -?