Stvaranje ove kratke priče, naše malo hodočašće, započeli smo u nedjelju poslijepodne, 21. 7. Navečer smo krenuli iz trajektne luke Split. U Anconu smo uplovoli idući dan u ranim jutarnjim satima. Obilazak Italije započeli smo razgledavanjem špilja Grotte di Frasassi. Navečer smo molili krunicu na prostoru ispred Porcijunkule.
Drugi dan otvorili smo svetom misom u Porcijunkuli. Nakon mise, obilazili smo samostan Porcijunkule, vrt s ružama bez trnja te Franjin kip u čijim rukama stoje golubovi. Posjetili smo Baziliku sv. Franje, bili na grobu našeg serafskog oca, što je mnogima vrhunac ove duhovne obnove i obilazili samostan uz tumačenje Zlatka Vlaheka koji je na doktoratu upravo tu u Asizu. Isti dan posjetili smo i Franjinu kuću, mjesto gdje se sveti Franjo rodio – danas crkva Chiesa Nuova. Išli smo u Baziliku sv. Klare, nekoć crkvu sv. Jurja, gdje se nalazi i Klarin grob, ali i originalno raspelo sv. Damjana. U samostanu sv. Damjana susreli smo fra Antonija koji nam je tumačio te prostore. To je mjesto gdje su se Franjo i Klara vidjeli posljednji put. Imali smo priliku vidjeti Klarinu spavaonicu i mjesto gdje su je položili nakon smrti. Posebno je bilo posjetiti mjesto na kojem je Franjo prvi put začuo glas. Bio je to trenutak kad Ga je odlučio slijediti zauvijek i ići putem poniznosti, siromaštva i ljubavi. Ovaj dan završili smo igrama i pjesmom ispred Porcijunkule.
Srijedu smo započeli posjetom Klarina groba. Nakon toga, išli smo na brdo Carceri gdje smo vidjeli drvo za koje se pretpostavlja da je Franjo baš na njemu propovijedao pticama, vražju rupu u koju je brat Leon gurnuo đavla te špilju u kojoj je sv. Franjo često boravio. Fra Josip je održao misu na Franjinom oltaru. U propovijedi je naglasio da je ljubav žrtva, a ne riječi. Sama pomisao za koga nešto činimo, trebala bi biti dovoljna da tu žrtvu podnesemo bez muke. Nakon mise, sa svakim od nas, naš duhovni asistent fra Josip obavio je osobni razgovor. Dan smo nastavili posjetom tvornici čokolade u Perugi. Imali smo priliku kušati čokoladu Baci, vidjeti tijek proizvodnje, ali i čuti kako je ona nastala te njenu povijest. I srijedu smo završili druženjem kod Porcijunkule, skupa s fra Josipom.
Došli smo i do četvrtka, posljednjeg dana naše priče. Cijeli dan proveli smo na La Verni. U samom podnožju La Verne nalazi se kip dječaka i Franje. Bilo je rečeno, gdje dječak baci kamen, na tom mjestu sagradit će se crkva. Kamen je Božjom providnošću pao baš tu, u podnožje La Verne. Prostore koje smo vidjeli na tom brdu, grof Orlando poklonio je svetom Franji kako bi tu mogao boraviti sa svojom braćom. Posjetili smo mjesto na kojem je Franjo dobio stigme. Na jednoj tabli stoji natpis: „U vašim je rukama naš mir.” Poslijepodne smo proveli povlačeći se u samoću osluškujući moć prirode, osluškujući tišinu. Kući smo krenuli oko 16h. Boravkom na La Verni, završili smo naše malo hodočašće, kratku priču Frame Drinovci.
Na povratku, fra Josip je rekao kako se nada da nam ovo nije zadnje putovanje i posljednji posjet Asizu, da itekako imamo još mjesta za vidjeti na kojima je boravio sveti Franjo. Iako, samo jednom se doživi kao prvi put, svaki idući neće biti isti. Kućama smo stigli u petak, rano ujutro.
Sa sigurnošću možemo reći da je hodočašće mjestima kojima je hodio naš serafski otac, jedno od ljepših i moćnijih iskustava koja se mogu doživjeti. Iako je svako iskustvo s ovim ljudima, s ovom Framom moćno i snažno, ovo je riječima neopisivo. Niti jedna riječ, niti jedna slika, ne može dovoljno dočarati doživljaj Asiza. Uz pjesmu, ples, molitvu i zajedništvo podizali smo franjevački duh i radost. Velika je milost da mi, braća u Kristu, zajedno pobliže upoznajemo našeg sefarskog oca – svetog Franju.
Molimo Te, izlij milost na naše bratstvo da bude bratstvo po uzoru na Franjino, da Ti služimo nesebično, u ljubavi i poniznosti te tako sigurno slijedimo Franjine stope.