darovi

Kad umiješ oči srca i progledaš, onda vidiš svaki Božji dar pa i onaj najmanji. Onda prepuštaš Franjinoj ludoj hrabrosti da te mijenja, usudiš se iskočiti iz crno-bijelog dosadnog okvira i biti nova, Nebeska, jarkim bojama kista obojana slika. Puštaš blagom šapatu Gospina glasa da napuni pustoš tvojih prsa i uči te bezuvjetnoj ljubavi. Samo, ponekad je tako teško po sjaju ukrasnog papira prepoznati čiji poklon držiš u rukama. Ponekad ti strah zgrči ruke pa se one, onako klonule, ne usude ispružiti i uzimajući poklon dotaknuti Njegovu ruku.

Ispričat ću vam jednu priču… Postoji osoba koja sada sjedi negdje u svojoj sobi, možda,s glavom punom briga i planova, možda, iznad knjige, negdje, možda u gradu, ili u kafiću lovi signal interneta i čita redove ovoga teksta. To je osoba kojoj je Bog jutros šapnuo da je voli, čija je krila noćas milovao i danas slušao koraka bat. Ne gleda ju očima svijeta i za nju sprema velike planove. To je osoba kojoj sigurno ponekad dođe trenutak kad se zapita opravdava li povjerenje koje joj je Nebo dalo kad je odlučilo u izazov života poslati baš nju, u baš ovo mjesto, u točno ovo vrijeme i s ovim sposobnostima. I onda joj strah zapleše po površini srca. To je osoba koja se plaši onoga što zna i može ali ne umije, koju strah priječi da svijetu na dlanove ispruži sve svoje blještavilo, čije oči sklopljene ne vide blago kovčega u kojemu su poslani na zemlju kad su prvi puta zaplakali, čiji koraci nemaju snage prekoračiti kamen koji im smeta stupati stazom života. Jedna takva osoba piše ovaj tekst i pomalo ju je strah. Jer ona je, zapravo, duboko u nutrini, plašljiva kukavica. Jedna od rijetkih koja se više od poraza boji pobjede, boji jer zna da pobjeda donosi sve veća očekivanja a ona je uvjerena da je za sve to preslaba. Živi i planira daleko u budućnosti pa nesvjesno sanjareći preskoči jutro u kojem se budi i trenutak u kojem sada diše. Jedna je od onih kojoj dioptrija naglo naraste kada treba prepoznati blistavi trag dragocjenih darova koje, Onaj iznad oblaka svakog dana stavlja pred nju.

Tako vam je Ivana, zamagljenih očiju, vrijednosti darova njoj, ali i one koje su preko nje trebali dobiti drugi, pažljivo slagala u jednu kutiju i zaboravljala na njih. Držala ih je u rukama a nije bila svjesna njihove cijene, gledala je svjetlucavost šljokica ali ih nije doživljavala. Onda bi, pred spavanje, zagledana u plafon, sa svom prazninom u srcu, tiho šaputala molitve. Nastavljala je moliti nebo za bezvezne, mašnom umotane poklončiće ne shvaćajući koje blago pored nje krije obična kartonska kutija. A onda, u jednome trenutku, ne tako davno, pretijesno skladište šarenih poklona rasulo se na sve strane i kao vatromet osvijetlilo tamno nebo njezina života. Stvari koje su oduvijek bile tu, sada su u njezinim očima premazane novim sjajem, svaki novi korak donosio je nešto, njoj do tada nepoznato, kao da joj je u očima prvi put zasvjetlucao odsjaj, od prašine očišćenih bisera. Kao kad se cijeli život voziš istim putem svakoga dana, a tek kad čitaš testove za vozački ispit shvatiš koliko znakova uz cestu nikad prije nisi primjećivao. Spoznaš nešto novo što ti izbistri pogled da tek onda kristalno jasno prepoznaš sve ono od prije.

Ovdje sam da ti kažem da je uzeti dar koji ti Bog pruža najljepši od svih darova koji TI možeš uzvratiti Njemu. A kako primiti dar? Jednostavno ispružiti ruku i zažmiriti? E, ponekad to nije tako jednostavno! Jer naš Bog je pomalo čudan Prijatelj. Ne traži posebne prigode niti čeka rođendane. On daruje bez prestanka, na tebe misli svakog trenutka. Njegovi su darovi neprocjenjivi. Dok ti noću spavaš, On okreće Zemlju, priprema tisuće minuta novoga dana, ujutro budi Sunce prije tebe, travu kupa kapljicama rose, suši je laganim lahorom a navečer spušta tamu, pali svjetla Mjeseca i nebo posipa milijunima zvijezda. I uvijek daruje preko granice tvojih očekivanja. Njegovi su darovi neprocjenjivi. Nisu plaćeni ni zlatom ni novcem, ni kreditnim karticama. Darovi vrijedni naježene kože i uzdaha, trnaca u rukama, sjaja u očima i osmijeha.

Danas protrljaj oči i osvrni se oko sebe. Prepoznaj Njegove darove. I OTVORI IH ODMAH! Dok je On još tu, pored tebe, s ispruženim dlanovima, dok sa smiješkom promatra tebe kako se raduješ, praviš šašave pokrete i pružaš ruke da Ga zagrliš. Njegovi su darovi neprocjenjivi. OTVORI IH ODMAH!

Ivana Milićević