Čitajući o Tvom životu puno puta sam sebe zamišljao kao dio Tvoje publike. Bio sam dio mase koja je hodala za Tobom. S njima sam promatrao svako Tvoje čudo. Slušao sam svaku Tvoju prispodobu. Neke bih razumio lakše, neke teže, druge nikako.
Pažljivo sam osluškivao i svaku Tvoju raspravu s onima koji se s Tobom nisu slagali. Svaki put bi me iznenadilo da ima onih koji su to sve promatrali i nisu vjerovali. Teško mi je zamisliti da ima onih koji Te čuju, a srca im ostanu tvrda. Svaki put poželim biti dio tog vremena samo da Te mogu gorljivo nasljedovati. Da sve učinim drugačije od njih. Bar se nadam da bih bio takav.
Znam da se ne mogu vratiti u vrijeme. Nisi mi darovao kušnju da Te prepoznam u čovjeku od krvi i mesa. Daruješ mi priliku da Te prepoznam u komadiću kruha. I jedno i drugo je jednako teško i jednako lako. Ne mogu promijeniti ni mjesto gdje si me Ti htio.
Darovao si mi priliku ovdje i sada. Želiš da budem Tvoj učenik ovdje i pratim Te sada. Vidim da i danas za Tobom idu različiti ljudi: jedni žele doživjeti čudo i prate Te zbog mogućeg spektakla. Drugi žele da ih samo jedna Tvoja riječ dotakne i promijeni. Neke si pozvao da Te slijede. Jedan dio njih je odvažno krenuo za Tobom dok je za druge to značilo previše se toga odreći a ne imati ništa. Nisu pošli za Tobom.
Ima nas sada i ovdje koji smo krenuli za Tobom. Kome drugom da idemo jer Ti jedini imaš riječi života vječnoga. Mi ne kanimo otići od Tebe. Pokušavamo kročiti odvažno, ali nam ni to ponekad ne ide. Vjerujem da bismo svi htjeli biti drugačiji. Mogu govoriti u svoje ime. Kako bih samo želio biti poput onih nekih ljudi u povijesti Crkve koji su svojim životom promijenili svijet. Nisu proslavili sebe ničim. Dopustili su Tebi da se proslaviš po njima i tako si obnovio Crkvu. Baš kao onda preko sv. Franje.
Spremaš li jednog novog sv. Franju u skoro vrijeme? Potreban nam je jedan onakav “luđak”. Čovjek koji misli o Tebi, o Tvojoj ljubavi. O Tvojoj veličini i snazi u svim stvorenjima.
Trebamo nekoga da nam otvori oči da prepoznamo Tvoju ljepotu u svemu što vidimo oko sebe.
Trebamo novog Franju da nam pokaže Tvoje bogatstvo u liku siromaha pored nas.
Trebamo tog jednog siromaška koji od sebe ne bi imao ništa, koji bi bio bogat samo u posjedovanju Tebe i Tvoje ljubavi.
Znam da ćeš izvući nekog asa iz rukava.
U svakome od nas skrio si po jednog.
Ponudio bih Ti sebe.
Ali, poput Šimuna mogu reći: “Idi od mene, Gospodine. Grešan sam čovjek.”
Ni od Šimuna otišao nisi. Pozvao si ga da krene za Tobom i postane ribar ljudi.
Brzo bih potražio novi izgovor: “Nisam dobar u govoru. Loš sam izbor.”
A Ti bi me uputio na Mojsija koji je pregovarao s najmoćnijim čovjekom tog vremena.
Na svaki moj izgovor
Ti bi imao spreman odgovor.
Ne znam ni mogu li ni trebam li postati novi Franjo iz Asiza.
Jedan je dovoljan.
Trebam biti onakav kakvim me Ti želiš.
Ako to ostvarim – obnovio si Crkvu.
Čini sa mnom po svojoj volji a ja ću, polako, korak po korak,
za Tobom kamo god Ti pošao.
fra Nikola Jurišić