Dobrodošao, dragi radniče, u vinograd Gospodina svoga!
Vinograd potpuno drugačiji od svih koje si ikada vidio. Vinograd bogate, sitne zemlje bez ijedne travke, kišom natopljen, grozdova slađih od šećera, suncem obasjan niz padinu u sutonu. Najljepši i najzahtjevniji. Traži jake i hrabre radnike koji će svakoga dana zasukanih rukava, po suncu i po kiši, krupno gaziti niz redove i nježno, strpljivo raditi oko trsova. Klečati pored trsova smeđe ispucale kore. U zemlji ostavljati tragove svojih cipela koje ni vjetar ni godine neće uspjeti izbrisati. Pusti mi da ti pokažem. Postoji tu jedan radnik, onaj u odjeći poderanoj od posla, zove se Franjo. Njega valjda znaš, on ti je prinio poruku da te Gospodin zove. On te doveo ovamo, jel’ tako? On će ti ovdje najviše pomoći. Ali se ne boj. Ovdje nisi sam. Još mladih ljudi, takvih kao ti, svakoga dana dolazi ovamo i to po Franjinoj preporuci. Priča se po vinogradu da on ne bira najbolje radnike, ne traži savršene, ne dovlači posebne nego dovede one koji na poziv odgovore sa: „Evo me!“ i zove ih svojom djecom. Istina je. Gospodin mu dopušta da ih uzima za ruku i postepeno pripremi za ono što dolazi. Gospodin mu dopušta da im daje ovlasti da oni mogu pozvati neke nove radnike. Gospodin mu dopušta da ih upozori da je posao u vinogradu na neodređeno, da svaki radnik ima svoje, posebno, radno vrijeme. Možda će ti prvih dana mnogo toga biti neshvatljivo i čudno. Ali naviknut ćeš se.
Nemoj da te začudi što Gospodin zna imena svih ovih radnika, neka ih je tisuće. Nemoj da te začudi narav ovih radnika s kojima ćeš provoditi dane. Svaki je poseban i različit, sa drukčijim zadatkom a svaki jednako Vinogradaru mio. Nemoj da te začudi što ti radnici, nakon sati posla, imaju snage zajedno moliti, skupiti se ispred stare kuće, smijati se i večerati, putovati i uživati u suncu koji grije iznad vinograda. Nemoj da te začudi što ne gube nadu kada krupni oblaci prekriju nebo i prospu jake kape po grozdovima koje trsovi, zaštićeni njihovim žuljavim dlanovima, čuvaju na sebi. Nemoj da te začudi jer Gospodar vinograda nagrađuje plaćom vrjednijom od novčanih valuta svijeta. Isplaćuje svaki umorni korak, svaku žeđ od vrućine i tereta. Isplaćuje pravedno i milosrdno, uvijek više nego misliš da zaslužuješ. Iznenadit ćeš se koliko ćeš ljudi sresti na ovom svom putu. Kloni se onih koji će te učiti kopati a nikad nisu ni ušli u vinograd. Imaš Franju. Njega pitaj. Cijeni one koji će ti donijeti bocu čiste vode kad budeš izmoren i prljav od zemlje. A često ćeš biti. Ponekad ovo nije baš tako lagan posao, znaš. Uvjerit ćeš se. Možda već danas. Kad budeš umoran i znojan, sjeti se kako ti je srce igralo kad te Franjo poveo ovamo. I onda će sav teret s ramena postati lakši i od listova vinove loze podno tvojih nogu. Budi radostan, radniče, jer u Gospodinovoj si službi. Pozvan si raditi za najboljeg vlasnika najljepšeg vinograda. Ovdje si potreban.
Na koncu našeg kratkog obilaska, dragi radniče, nadam se da si shvatio da je ovaj čudesni vinograd naš svijet, da je pravedni Vinogradar naš Bog, da je onaj neumorni nadglednik naš Franjo, da je radno vrijeme naš život, da su trsovi sve ono što u ovome svijetu zahtjeva pažnju i nježnost, ono što traži trud i promjene. Samo… Jesi li shvatio da je sve ovo pisano baš tebi? Radniku kojemu Bog vjeruje toliko da mu je u ruke prepustio snagu kojom može promijeniti sve?
Ivana Milićević