„Pustite dječicu neka dolaze k meni…“
Usred dubokoumnih rasprava, naučavanja i savjetovanja Isus želi biti okružen djecom. On zna zašto. Možda znaš i ti. Ja sam shvatio nedavno.
Dječica u svojoj čistoći i izvornosti znaju postaviti pitanje o čijem odgovoru možeš razmišljati danima. Ti mališani vjerojatno nisu znali o čemu Isus priča, ali su vjerojatno postavili par svojih pitanja. O kakvim se pitanjima radi? Evo jednog primjera…
Naša je Antonia u jednom od svojih tekstova spomenula pitanje svoje curice. Kaže mala ovako: „Mama, što znači da je nešto čisto?“
Mama se snašla… odgovorila…
Ja se izgubio…
Što je čisto? Što je prljavo? Kako ja znam da sam čist? Kako znam kad sam isprljan? Kako znam kad mi je vrijeme za čišćenje? Jesam li dosad samo improvizirao? Sve sam kao znao, a zapravo nisam znao. I u tom silnom vrtlogu misli krenuo sam od početka. Kad smo već kod djece – rekoh sebi – vratit ćeš se u svoje djetinjstvo. Kad mi je mater govorila da sam prljav? Najčešće kad bih s igrališta došao prašnjavih i blatnjavih noga. Majica je za nju bila prljava kad je zbog valjanja po travi bila zelena ili iz istog razloga natopljena znojem. Ali kad saperem sa sebe prašinu i kad se majica opere na (ne znam koliko) stupnjeva, začula bi se rečenica: „Vidi moga sina što je čist i što miriše…“.
Zanimljiva logika…
Znači moja majica je prljava kada na njoj ima nešto što tu izvorno ne pripada. Majica je čista samo kada je onakva kakvu je dizajner poslao iz tvornice. Ja sam prljav ako na meni ima nešto što tu ne pripada. A čist sam kada sam izvoran, što bi u nas rekli „k’o od majke rođen“.
Znači čistoća jest jednako izvornost.
Odmah mi je postalo lakše razmišljati. Ako ćemo po školski, čovjeku je izvorno da slobodno ljubi Boga.
Sad bar imam neki pravac. I odmah sam se vratio na Bibliju i onaj dio gdje se nalazi prva rečenica ovog teksta. Vjerovao ili ne… Shvatio sam da ova logika čistoće nije izvorno materina. Ona je biblijska. Malo prije teksta koji govori o djeci, Isus s farizejima raspravlja o braku i spolnosti. Dok mu oni iznose one „naslage“ koje im je Mojsije dopustio zbog „okorjelosti“, On ih vraća na početak. Vraća ih na izvornost, na ono što se nalazi ispod tih naslaga i okorjelosti. Malo poslije teksta koji govori o djeci, Isusu dolazi bogati mladić i pita ga što treba činiti da baštini život vječni. Isus mu savjetuje da se čuva grijeha te tako ostane izvoran. Ali na mladiću je postojala jedna naslaga (navezanost na materijalno) koja ga je priječila da u sebi otkrije ono najizvornije – slobodno odgovoriti na Božju ljubav, na Božji poziv.
Opet kažem – zanimljiva logika.
Kažu da se njom služio Ivan Pavao 2. kada je pisao o spolnosti. Pitao se što je to izvorno što je Bog htio sa svime što je podario čovjeku. Shvatio je da naša spolnost nije prljava, suprotno prvoloptaškim mišljenjima. Sa naše spolnosti jednostavno treba sastrugati neke naslage. Provjeriti što joj ne pripada i svom snagom – struži.
Naši odnosi, koje god vrste bili, su čisti ako na mjestu kontakta nema ničega što nije izvorno, što tu ne pripada. Znamo da ni auto ne upali ako svjećica na mjestu kontakta nije čista, zašto bi to očekivali od ljudi…
A evo jednog majstora u struganju i guljenju naslaga. Ime mu je Franjo. Znamo svi o kome pričamo. On je shvatio što je izvoran i čist čovjek. Shvatio je što je prljavština. Cijeli svoj život je posvetio otkrivanju onog izvornog u čovjeku. Strugao je sa sebe i sa drugih. Sve navezanosti. Sve što je sprječavalo da iz dubine naših srca zasja ona svjetlost Boga u nama. Bog u nama svijetli. Hoćeš dokaz? Pogledaj u oči malenog djeteta. Pogledaj osmijeh jedne klarise. Poslušaj riječi svetog propovjednika. Prati život majke i oca koji se brinu za petoro djece. Sve izvorno…
I za kraj da se ispucam malo.
Znaš što me živcira u životu?
Živcira me to što na sebi vidim prljavštinu, a ne mogu je sastrugat. Pa razbio bih sve… I počnem nekad „galamit“ nešto kao: „Čisto/izvorno srce stvori mi Bože…“
A On kaže: „Ako te ja ne operem (čitaj sastružem), nećeš imati dijela sa mnom.“
I šta bi čovjek…
Samo se pokunjim i kažem: „Peri! Ribaj! U Tebe je četka!“
Dragi čitatelju, kažu da je lakše skakati bos, nego u blatnjavoj obući. Zato želim i tebi da budeš sastrugan i čist. K’o od majke rođen.
Luka Rezo