kako nam je teško zamisliti pravu važnost Božića.
da bismo vidjeli koliko je velik događaj
što je Bog postao čovjekom
moramo znati kako je bilo prije.
godinama su ljudi tražili
i čeznuli za Bogom.
nisu Ga mogli osjetiti.
mislili su da ih je zaboravio.
napustio.
stoljećima nije bilo ni glasa, ni riječi, ni proroka.
čovjek je bio prepušten sam sebi.
lutao je kroz život
opterećen svojim grijehom,
okružen vlastitom tamom
jer svjetlo nije mogao donijeti sam sebi.
i u takvu izgubljenost,
u toliku tamu
koja je čovjeku izmijenila pogled na njega samoga
i zakrila put do Boga,
sam Bog ulazi
da spasi čovjeka.
nije postojao drugi način
da se čovjek oslobodi svog tereta.
Bog je morao doći.
jer nas toliko ljubi.
jer Mu je stalo do nas!
tek čovjek koji je toliko lutao
i bio opterećen svojim grijesima
može vidjeti veličinu Božića.
drugima je to uskraćeno.
a svaki od nas je takav.
dok se ne odlučimo
u potpunosti živjeti za Njega.
do tada smo robovi grijeha.
a On nas je stvorio slobodnima.
zato sam sebi uzima slobodu,
postaje jedan od nas
da nam daruje slobodu.
pristupimo bliže toj ljubavi
koja nas želi u svojoj blizini.
promotrimo što sve Bog čini za nas.
možda Ga očekujemo drugačijeg?
možda i mi mislimo
da je daleko od nas
i da Ga ne zanima naša borba?
zato Ga je teško prepoznati
u liku malenoga djeteta.
takav je da Ga se ne bojiš.
da Mu lakše možeš prići.
On je učinio svoj korak.
a ti?
što ti čekaš?
pristupi.
promotri to Svjetlo
koje želi obasjati tvoju tamu,
izbaviti te iz ropstva grijeha.
pogledaj kako je Ljubav
uzela tijelo čovjeka
samo da bi ti shvatio da si ljubljen!
primi Boga u naručje.
barem sad.
ovog Božića.
kao što on tebe prima
svaki put kada sagriješiš.
iskaži Mu barem djelić one ljubavi
koju On tebi svaki dan iskazuje.