Dobivši blagoslov od pape, formacija prvih učenika mogla je početi. Blistali su vraćajući se u Asiz. Mnogi prolaznici u njihovim očima otkriše slobodu i radost koja nije od ovoga svijeta. Nastaniše se u jednoj napuštenoj kolibi u blizini vijugavog potočića. Jedni su tvrdili da je služila kao sklonište za stada što su tuda pasla, dok su drugi vjerovali da je pripadala bolnici za gubavce koji su prije u njoj boravili. Bilo kako bilo braća je brižno očistiše i nastaniše se u njoj. Postade to prvi franjevački novicijat. U tom neobičnom samostanu franjevaštvo je proživjelo svoje zlatno doba. I baš u Rivotortu učimo da su samostani mjesta gdje se okupljaju grešnici kako bi se međusobno poticali u pokajanju. I upravo su tu prva braća učila najteže lekcije duhovnog života. Bila je to škola Isusovih blaženstava. Bijaše to Franjina lekcija o siromaštvu i bratstvu.
Učio je Franjo braću svojim primjerom. Ponekad je i riječi koristio za poduku. Poticao ih je da se svega moraju odreći, baš svega. Odreći se i svojih želja i svojih snova o vlastitoj veličini. Odreći se i svojih očekivanja i planova. I tek tada kad duša postane lagana može poletjeti u Božje visine. U tim uzdignućima prestaju sve zemaljske brige. U visinama duša traži samo Kristovu ljubav. Njegovo kraljevstvo. Potpuno sjedinjenje. I kao vrhunac svoga leta duša sklapa zaruke s gospođom Siromaštinom. Upravo je siromaštvo vodilo braću do potrebe za ljubavlju, pripadanjem i sigurnošću. Siromaštvo ih je učilo da ništa ne posjeduju kako i sami ne bi postali nečiji posjed. Učilo ih je kako je divno odreći se vlastite nesavršene volje, kako bi postali nepogrešivi prihvaćajući Očevu volju. Kako bi potpuno pripadali Isusu. Jer čovjek što manje ima to je više Božji. Učio ih je Franjo kako je istinsko siromaštvo zaboraviti na sebe i potpuno se posvetiti drugima. Živjeti poput majke koja zaboravlja na svoje potrebe misleći na svoju djecu. Tako iz siromaštva duhom izvire najljepša Franjina krepost – bratstvo. Ono od čega je u početku bježao postade njegovo najveće bogatstvo, ali i njegov najveći križ. Franjevačko bratstvo željelo je slijediti zajednički život Isusa i njegovih učenika. Isusovo božanstvo su promatrali kroz prizmu služenja i poniznosti. Tako se bratstvo u Rivotortu odlikovao malenošću i radošću koja je proizlazila iz služenja. I njihovo protjerivanje iz ovog malog samostana bijaše lekcija o siromaštvu i poniznosti. Naime, ustupili su kolibu magarcu i seljaku koji su se tu sklonili od kiše.
Dragi suputniče, sjedi na trenutak i promotri ovo čudesno bratstvo. Najviše se zagledaj u njihovu najnježniju majku, kako su braća od milja nazivali Franju. Promatraj njegovu veličinu u služenju i neimaštini. Uči od njega. Jer svi se volimo pokazati i dokazati. Prestiž je velika napast i teško ga se odreći. Danas te Isus po Franji poziva da je potrebno sve napustiti i povući se iz glavne uloge iz predstave života. Napustiti čak i sebe, svoj ego i brigu o svome ja. Povući se u svoju intimu, svoje srce i tu stvoriti prostor za susret. Isus te čeka u skrovitosti i običnosti tvoje svakodnevice. Čeka te u tvom Rivotortu. U svom srcu dopusti da te Isus odgaja. Da te uči tko si. I zašto si ovdje. On voli skrovite duše. U skrovitosti te želi poučiti kako je malo potrebno da budeš sretan. Jer tvoja sreća ovisi o tvom unutarnjem zadovoljstvu, o tome koliko prihvaćaš i voliš sebe. On je nazvao blaženim one koji su siromašni duhom. Zamoli Ga da ti pomogne da prihvatiš i zavoliš sebe. Sve svoje nesavršenosti i ograničenosti. Zamoli ga da te uvodi u tajnu siromaštva duhom. Da te uči da se ljepota života krije u jednostavnosti. Budi intiman s Njim. Poznaje te bolje nego ti sam sebe. Daruj mu sve. I prihvati da si slab, i da bez Njega ne možeš ništa. To je stav siromaha duhom.
fra Marko Galić