U nedjelju, 6. listopada, bio je obred obećanja u Frami Široki Brijeg. Misno slavlje je predvodio fra Slaven Brekalo, područni duhovni asistent, u koncelebraciji s još nekoliko svećenika. Prva obećanja je dalo 46 framaša, a njih 99 je obnovilo svoja obećanja na godinu dana.
“…Potaknut Božjom milošću želim obnoviti svoja krsna obećanja i posvetiti se u službi kraljevstva Božjega. Stoga obećajem da ću kroz godinu dana svoju mladost posvetiti Kristu živeći Njegovo Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži. Obećajem da ću se spremno odazvati na svaki poziv dobra crpeći snagu iz Euharistije i nastojeći u siromašnima i poniznima prepoznati lice Krista patnika. Neka mi na tom putu pomogne zagovor Blažene Djevice Marije i serafskog Oca svetog Franje. Amen.”
Svake godine mi stariji framaši izgovaramo ove riječi pred cijelom Crkvom, tako smo i ove godine. Neki po prvi put, a neki i peti put. Možda nama starijima to nekako ostane u glavi kao jedna formula koju i nesvjesno izgovaramo jer znamo cijeli tekst. Ali kada općenito nekom nešto obećamo, trudimo se ispuniti nekako to obećanje. I kada to ne učinimo, razočaramo osobu kojoj smo to obećali. Kako bi se tek osjećali kada ne bismo ispunili obećanje Bogu? Obećanje nije mala stvar. Neke stvari obećavamo samo onim osobama koje cijenimo. Ali, ono što mogu sto posto reći jest da ove riječi koje izgovorim svake godine na dan Obećanja me nekako pročiste, operu. Molim Boga da me primi i po zagovoru sv. Franje vodi. I onda imam taj osjećaj kao da sam jedan dio jednog velikog mozaika koji činimo svi mi. Ali jedan dio mozaika koji nije dobro postavljen, zna narušiti tu ljepotu. Jedan framaš koji ne živi to što obeća, dovoljan je da pokvari sliku cijele Frame.
Prvo što je najviše očaralo našu večer je bilo euharistijsko slavlje, osjećaj zajedništva, povezanosti i ono što je najvažnije, riječi i obećanje koje smo izgovorili pred Bogom i Crkvom. O tome se zapravo i ne treba puno govoriti. A atmosfera nakon mise je, ukratko, bila odlična! Širokobriješka framska waka-waka, framaši iz ostalih Frama, “đuturum” ilitiga “fosil” framaši, slikanje, smijeh… Svaki framaš zna da na ovaj dan atmosfera uvijek bude ista i nezamjenjiva. I naravno, hvala svima koji su bili s nama na ovaj dan, nadamo se da ćemo se na isti način odužit drugim framašima! Mir vam i dobro!
– Matea Crnjac (Frama Široki Brijeg)/frama-hercegovina.com