Poput tišine koja nastane nakon žamora, toliko glasnog da se još par trenutaka poneki šum čuje… Moje srce se polako otvara, osluškuje, čita i na koncu se usuđuje progovoriti. Srce tako pomnjivo bira riječi jer prava animacija ne počinje glasom, igrom ili govorom. Počinje slušanjem, onim dubokim slušanjem koje prepoznaje i slavi Boga kroz spoznaje, izgovorene ili samo pomišljene riječi. Postoje mjesta koja nisu samo puke zidine i nabacane cigle, koja te potiču na razmišljanje, šutnju koja se pretvara u molitvu. Mjesta koja su sagrađena na pravom temelju, baš ona odišu Duhom. Tri dana mladi iz cijele Hercegovine, ne poznajući jedan drugoga, potaknuti slijediti Krista po uzoru na sv.Franju, zavoljeli su se jer im je bratski odnos imao istinski temelj, kao i zidine doma u kojem su spavali.
Ta tri dana blagoslova smo započeli krunicom i Euharistijom. Svaka obitelj nastoji zajedno prebivati nakon svete mise, mi smo to učinili molitvom i večerom koju su pripremile drage kuharice. Na večeri je započeo naš prvi razgovor. Između zalogaja i sramežljivih pogleda, svatko je uspio porazgovarati s bar jednom osobom. Taj susret je odmotao crveno klupko poznanstava, koje je pripremilo područno vijeće. Te večeri smo imali prvo predavanje koje je održao područni duhovni asistent fra Ivan Hrkać. On nas je na simboličan način svjetlosti, usmjerio ka dahu koji oživljava dušu, onome što treba ustrajati živjeti, Evanđelju. Temelj. Geslo ovog seminara glasi: “Sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!” (Ef 4,1)
Petak smo završili večernjom molitvom časoslova, a subotu započeli jutarnjom, nakon čega smo doručkovali. Uslijedilo je predavanje Ive Sesar na temu “Komunikacija i vodstvo”. “Mi, ne ja ili vi, sve možemo u Onome koji nas jača.” bila je samo jedna od mnogo znatnih rečenica izrečenih od strane iskusne framašice. Zatim su nam kružna predavanja održale Iva Šarac, Marta Vlašić i Andrea Boras. Naučili smo pripremiti susret, sebe. Te to naučeno otpremiti drugom mladom čovjeku i Bogu! “Svaki susret nas treba voditi Bogu!” “Dajemo sebe ne zato što je lako već jer vjerujemo Gospodinu!”. Nakon ručka koji je uslijedio, imali smo priliku iskazati svoje znanje sudjelujući u radionicama. Dobili smo tri teme, na temelju tri formacije… “Putovanje srca” – simpatizeri, “Življenje Evanđelja kroz framu” – prvoobećanici i “Ljubav koja ostaje” – obećanici. Vrijeme prije večere proveli smo u molitvi i misi u crkvi sv. Jakova. Najnapetiji i smješniji dio seminara je sigurno bio zabavni susret. Igrali smo igre po skupinama kojima smo pokazali da služiti i veseliti se mogu ići ruku pod ruku. U domu nakon zabavnog susreta, na stepenicama kojima je prošlo toliko mnogo lica; pjesma, gitara, smijeh i pokoji ples oživjeli su noć. Franjo bi sigurno bio među nama, tapšao u ritmu i radovao se Gospodinu. Poseban oblik slušanja i razgovora bilo je klanjanje s kojim smo završili dan. U presvetom svjetlu, sve je postalo jednostavno. Obdario nas je mir, zahvalnost i radost prije počinka.
Trećeg dana nakon jutarnje molitve i doručka, imali smo predavanje Josipe Begić. Saznali smo njen bogati put u Frami i OFS-u, te naučili iz njene mudrosti i iskustva. Jutro je odmicalo, imali smo emotivni plenum i svetu misu. Nedjeljni ručak i trenutak rastanka ispunjenog srećom, smijehom, iskustvom, puninom žara koji se neće ugasiti. “Ja sam animator, u službi najvećeg animatora Isusa Krista!”
Hvala vijeću i Domus Pacisu!
Lucija Škobić, Frama Mostar
Fotografije sa seminara možete preuzeti ovdje.