Graditi odnose vjerojatno je jedan od najizazovnijih ulaganja danas. Dok razmišljam o tome sjetim se sv. Franje koji počinje graditi crkvicu sv. Damjana, onako naivno, vjerujući da je to onaj poziv na koji ga je pozvao Isus s križa. I usuđuje se krenuti s tim nemajući iskustva gradnje, bez dostatnog materijala i nerazumijevajući što će mu ta obnova donijeti.
Kasnije je sv. Franjo shvatio da je Isus govorio o izgradnji Crkve, o jačanju odnosa, o pokretanju novih načina djelovanja.
Još kao framašica bila sam oduševljena Franjinom hrabrošću s kojom se usuđuje biti drugačiji. I danas, što više prijateljstava gradim i u njih ulažem vidim da je ova Franjina logika jedina ispravna. Ulagati sebe u odnose, ne bojati se razočaranja nekim osobama. Stvarati iskustvo dobrih prijateljstava i onih koji nas zabole. Jer zapravo, i jedni i drugi nas izgrađuju i čine zrelijima.
Svima je nama u srcu urođena potreba da budemo voljeni. I vjerujem da, onda kada osjetiš da te netko stvarno voli takvog kakav jesi, tada iskreno ostvaruješ prijateljstvo s Onim koji te preko te osobe ohrabruje, koji ti se po toj osobi čini blizak. Nažalost, živimo u vremenu kada je ispred ljubavi stavljen interes. Uvijek je tako bilo. Sv. Franjo je prije obraćenja okupljao oko sebe prijatelje s kojima se častio. Bio je nazivan “Gospodarem slavlja”. Uživao je u tome da ga drugi pozivaju u svoja društva. Kad je sv. Franjo doživio obraćenje, događa se obrat u njegovom društvenom životu. On sam više nema potrebu s tim istim ljudima dijeliti svoje iskustvo Isusa kojeg je susreo u snovima. Povlači se. A oni koji su ga do jučer tapšali po ramenu sada ga proglašavaju ludim.
Očito im je on bio samo potreban kako bi se osjećali ugodnije na svojim zabavama. Ali u onom trenutku kada ih je njegovo ponašanje provociralo na mir i promjenu života, oni se odmiču.
S druge strane, Franjo, onda kada ostaje bez ičega, kada se pred cijelim trgom odriče svega, od toga trenutka postaje privlačan mnogim generacijama koje ga na različite načine žele slijediti. Tek onda kad više nema što ponuditi Franjo daje najviše: jednostavnost i kontemplativnu usmjerenost na Isusa.
Možda ćeš i ti ponekad doživjeti da u najtežim trenucima tvoga života, oni koji su te pratili u nekim tvojim uspjesima neće biti tu. To je život. Ispod Isusova križa, na Golgoti, nema gužve. Od dvanaest apostola samo je jedan tu. Ono mnoštvo koje ga je slavilo u čudima sada ga je osudilo na smrt. Nema gužve. Ni u tvom životu dok se raziđe mnoštvo koje je tu iz neke potrebe, ostat će oni koji su tu iz ljubavi. Čuvaj ih. Budi zahvalan na njima i s njima obnavljaj ruševine vlastitih čežnji. Da te takva prijateljstva usmjere na onoga koji je iznad svih, Prijatelj koji vjeran ostaje.
s. Matija Pačar
