MOLITVA PRED RASPELOM
MOLITVA «ABSORBEAT»
POZDRAV BLAŽENOJ DJEVICI
MOLITVA PRED RASPELOM
MOLITVA «ABSORBEAT»
POZDRAV BLAŽENOJ DJEVICI
O presveti Oče naš, stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju naš.
Koji jesi na nebesima: u anđelima i svetima prosvjetljujući ih da spoznaju kako si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do blaženstva; ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vječno dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema dobra.
Sveti se ime tvoje: neka bude u nama jasna spoznaja o tebi, kolika je širina tvojih dobročinstava, duljina tvojih obećanja, visina veličanstva i dubina tvojih sudova (usp. Ef 3, 18).
Dođi kraljevstvo tvoje: da ti, po milosti, u nama kraljuješ i učiniš da dođemo u tvoje kraljevstvo gdje vlada jasno gledanje tebe, savršena ljubav prema tebi, blaženo zajedništvo s tobom i vječno uživanje tebe.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji: da te ljubimo svim srcem (usp. Lk 10, 27) misleći uvijek na tebe; svom dušom, čeznući uvijek za tobom; svim umom, upravljajući prema tebi sve svoje nakane tražeći u svemu tvoju slavu; i svom snagom svojom, trošeći svoje sile i osjećaje duše i tijela na službu tvoje ljubavi i ni na što drugo; ljubeći bližnjega kao sami sebe, privlačeći koliko možemo druge k tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao svojemu dobru i suosjećajući s drugima u nevolji, da ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni (2Kor 6, 3).
Kruh naš svagdanji, ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na poštivanje ljubavi koju je pokazao prema nama i svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio.
I otpusti nama duge naše: po svom neizrecivom milosrđu, po kreposti muke Sina tvoga, po zaslugama preblažene Djevice i svih odabranih tvojih.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim: što još posve ne otpustismo, ti, Gospodine, učini da otpustimo, da radi tebe istinski ljubimo neprijatelje i za njih kod tebe pobožno zagovaramo, nikom zlo za zlo ne uzvraćajući (usp. Sol 5, 15) i nastojeći u tebi svima biti od koristi.
I ne uvedi nas u napast: skrivenu ili očitu, iznenadnu ili nepogodnu.
Nego izbavi nas od zla: prošloga, sadašnjega i budućega.
Slava Ocu …
Zdravo, kraljice mudrosti, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom jednostavnošću.
Gospođo, sveta siromaštino, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poniznošću.
Gospođo, sveta ljubavi, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poslušnošću.
Presvete kreposti, svekolike vas sačuvao Gospodin od kojega dolazite i proistječete.
Nema na svijetu čovjeka koji bi jednu od vas mogao imati, ako prije ne umre. Koji ima jednu, a druge ne povređuje, ima sve. A tko jednu povređuje, nema nijedne, i povređuje sve (usp. Jak 2, 10). A svaka pojedina suzbija mane i grijehe:
Sveta poslušnost suzbija svaku tjelesnu i putenu volju, te drži svoje tijelo umrtveno i spremno da se podloži duhu i svome bratu te čini da je čovjek podložan i pokoran svim ljudima koji su na svijetu, a ne samo ljudima nego i svim životinjama i zvijerima da mogu od njega činiti što hoće, ukoliko im to bude dano odozgor (usp. Iv 19, 11) od Gospodina.
(Pjesma brata Sunca)
U ime višnjega Trojstva i svetoga Jedinstva Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Svoj poštovanoj i mnogo ljubljenoj braći, bratu N generalnom ministru Reda Manje braće, svome gospodaru, i ostalim generalnim ministrima koji će doći poslije njega, i svim ministrima i kustodima i svećenicima istoga Reda, poniznima u Kristu, i svoj jednostavnoj i poslušnoj braći, prvima i posljednjima, BRAT FRANJO, čovjek priprost i neznatan, vaš maleni sluga, POZDRAV u onome koji nas predragocjenom krvlju svojom otkupi (Otk 1, 5). Kad njegovo ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem licem do zemlje (Neh 8, 6). Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin Svevišnjega (Lk 1, 32), koji je blagoslovljen u vjekove (Rim 1, 25).
Čujte, moji gospodari, sinovi i braćo moja, i riječi mi poslušajte (Dj 2, 14). Priklonite uho (Iz 55, 3) svojega srca i pokorite se glasu Sina Božjega. Čuvajte svim srcem svojim zapovijedi njegove i izvršujte njegove savjete svom svojom dušom. Hvalite Gospodina jer je dobar (Ps 135, 1), uzvisujte ga u djelima svojim, jer vas je rasuo (Tob 13, 3) po cijelome svijetu da riječju i djelom svjedočite za njegov glas i svima dadete do znanja da nema drugoga svemogućega osim njega (Tob 13, 4 Vulg.). Ustrajte pod stegom i svetim posluhom i izvršujte što ste dragovoljno i čvrstom odlukom obećali. Gospodin Bog postupa s nama kao sa sinovima (Heb 12, 7).
Molim vas, dakle, svakolika braćo, ljubeći vam noge koliko god mogu većom ljubavlju, da iskazujete svako poštovanje i svaku čast, koliko vam je god moguće, presvetom tijelu i krvi Gospodina našega Isusa Krista, u kojoj je izmireno i privedeno svemogućem Bogu sve, bilo ne zemlji bilo na nebesima (Kol 1, 20).
Još molim u Gospodinu svu svoju braću svećenike, koji jesu i koji će biti i koji žele biti svećenici Svevišnjega da, kad god budu htjeli slaviti misu, obave čisti i na čist način s poštovanjem pravu žrtvu presvetoga tijela i krvi Gospodina našega Isusa Krista svetom i čistom nakanom, ni za kakvu zemaljsku stvar niti iz straha ili ljubavi prema kojem čovjeku, kao oni koji se ulaguju ljudima (Ef 6, 6; Kol 3, 22); nego neka svu volju, koliko pomogne milost, uprave k Bogu želeći se svidjeti samo njemu, vrhovnomu Gospodaru, jer tu on sam djeluje kako je njemu po volji, jer je sam rekao: Ovo činite meni na spomen (Lk 22, 19; 1Kor 11, 24); kad bi netko drukčije činio, postao bi Juda izdajnik i bio bi krivac tijela i krvi Gospodnje (1Kor 11, 27).
Sjetite se, braćo moja svećenici, kako je napisano o Mojsijevu zakonu: Je li ga tko prekršio u tjelesnim stvarima, bivao je po odluci Gospodnjoj pogubljen bez milosrđa (Heb 10, 28). Koliko li goru kaznu zavređuje koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojm je posvećen i Duha milosti pogrdi (Heb 10, 19)? Čovjek, naime, prezire, kalja i gazi Jaganjca Božjeg, kada, kako veli apostol, ne razlikuje (1Kor 11, 29) i ne razlučuje sveti kruh Kristov od drugih jela i čina, ili ga nedostojan blaguje, ili ga, ako bi i bio dostojan, blaguje isprazno i nedostojno, jer Gospodin po proroku veli: Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Gospodnje (Jer 48, 10). A svećenike koji neće da to uzmu k srcu zaista osuđuje: Proklet ću vaš blagoslov (Mal 2, 2).
Čujte, braćo moja: Ako se blažena Djevica časti, kako se i dostoji, jer Ga je nosila u svojoj prečistoj utrobi; ako je blaženi Krstitelj uzdrhtao i nije se usudio dotaknuti sveto tjeme Gospodinovo; ako se časti grob u kojemu je neko vrijeme ležao, koliko mora biti svet, pravedan i dostojan onaj što onoga koji više neće umrijeti nego će vječno živjeti i biti proslavljen i nad kojega se i anđeli žude nadviti (1Pt 1, 12) dotiče svojim rukama, srcem i ustima blaguje i drugima pruža da ga blaguju!
Ta gledajte, braćo svećenici, svoje dostojanstvo (usp. 1Kor 1, 26) i budite sveti jer je on svet (usp. Lev 19, 2). I kao što je Gospodin Bog vas počastio iznad sviju poradi ovoga otajstva, tako i vi njega ljubite, poštujte i častite više nego svi drugi. Velika je bijeda i sažaljenja vrijedna slabost imati njega tako nazočna i brinuti se za bilo što drugo na svijetu. Neka čovjeka prođu trnci, nek se potrese cijeli svijet i neka nebo klikće kad je na oltaru u svećenikovim rukama Krist, Sin Boga živoga (Iv 11, 27)! O divne li veličine i zadivljujućeg udostojanja! O uzvišene li poniznosti! O ponizne li uzvišenosti, gdje se Gospodar svega, Bog i Sin Božji tako snizuje da se za naše spasenje sakriva pod neznatno obličje kruha! Pogledajte, braćo, Božju poniznost i pred njim srca izlijevajte (Ps 61, 9). Ponizite se i vi, da vas on uzvisi (1Pt 5, 6; Jak 5, 10). Ništa, dakle, svoga ne pridržite za sebe, da vas primi cijele onaj koji se vama cio predaje.
Zato upozoravam i potičem u Gospodinu da se u mjestima gdje braća borave dnevno slavi samo jedna misa po obredu svete Crkve. Ako u mjestu bude više svećenika, neka se jedan iz ljubavi zadovolji slušanjem slavlja drugoga svećenika; jer Gospodin Isus Krist ispunja i prisutne i odsutne koji su ga dostojni. On, premda se čini da je na mnogo mjesta, ipak ostaje nerazdijeljen i ne pozna štete (prekonij Uskrsnog bdijenja), nego kao jedan djeluje svagdje kako mu se svidi s Bogom Ocem i Duhom Svetim Tješiteljem u vijeke vjekova. Amen.
A budući da tko je od Boga Božje riječi sluša (Iv 8, 44), moramo mi, koji smo određeni posebnije za božansku službu, ne samo poslušati i izvršiti što Gospodin govori, nego također, zato da u sebi naslutimo uzvišenost našeg Stvoritelja i da mu se pokoravamo, čuvati posuđe i ostale predmete za božansku službu što u sebi sadrže njegove svete riječi. Stoga opominjem svu svoju braću i potičem u Kristu da napisane božanske riječi, gdje god ih nađu, poštuju koliko mogu i, koliko je do njih, ako nisu dobro smještene ili nedolično leže razbacane na kakvom mjestu, neka ih pokupe i spreme, poštujući Gospodina u njegovim riječima koje je govorio (1Kr 2, 4). Mnogo se toga posvećuje riječju Božjom (1Tim 4, 5) i snagom se Kristovih riječi tvori oltarski sakramenat.
K tomu ispovijedam sve svoje grijehe Gospodinu Bogu, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, blaženoj Mariji vazda Djevici i svim svetima na nebu i na zemlji, bratu N ministru našega Reda kao časnom svome gospodaru, i svećenicima našega Reda i svoj drugoj braći svojoj blagoslovljenoj. Mnogo sam sagriješio po svojoj teškoj krivnji, posebno što nisam obdržavao Pravilo koje sam Gospodinu obećao; što nisam molio časoslova kako propisuje Pravilo, bilo iz nemara ili u slučaju moje bolesti ili što sam neznalica i nedoučen. Radi svega toga molim, koliko god mogu, brata N, mojega gospodara. generalnog ministra, neka učini kako bi svi besprijekorno opsluživali Pravilo; i da klerici pobožno pred Bogom mole časoslov, ne pazeći toliko na napjev glasa koliko na sklad duha, da bi se glas slagao s duhom, a duh s Bogom, i da bi čistoćom srca mogli ublažiti Boga, a ne da raspuštenim glasom draškaju uši narodu. Ja obećajem da ću se toga čvrsto držati, koliko mi Bog dade milost, i braći koja su sa mnom predat ću da to opslužuju u časoslovu i u ostalim redovničkim uredbama.
A bilo koju braću koja to ne bi htjela obdržavati ne smatram katolicima ni svojom braćom; neću ni da ih vidim ni da govorim s njima dok se ne obrate. A ovo kažem i za druge, koji se skitaju ne mareći za stegu Pravila; jer je Gospodin naš Isus Krist dao svoj život da ne povrijedi posluha prema presvetom Ocu (usp. Fil 2, 8).
Ja BRAT FRANJO, čovjek beskoristan i nedostojan stvor Gospodina Boga, naređujem po Gospodinu Isusu Kristu bratu N, ministru svega našega Reda i svim generalnim ministrima koji će ga naslijediti, i ostalim kustodima i gvardijanima braće, sadašnjima i budućima, da ovaj spis drže kod sebe, da ga stave u djelo i pomnjivo čuvaju. I zaklinjem ih da marno vrše što je u njem napisano i da čine još marnije opsluživati kako se svidi svemogućem Bogu, sada i vazda dok je svijeta.
Blagoslovio Gospodin vas (Ps 115, 15) koji budete ovo vršili i neka Gospodin uvijek bude s vama. Amen.
Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj da mi slabi radi tebe vršimo ono što znamo da ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što se tebi sviđa, da, iznutra očišćeni, iznutra prosvijetljeni i raspaljeni ognjem Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope tvoga Sina (usp. 1Pt 2, 21), Gospodina našega Isusa Krista i da samo po tvojoj milosti dođemo k tebi, Svevišnji, koji u savršenom Trojstvu i jednostavnom Jedinstvu živiš i kraljuješ i slavno vladaš, svemogući Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Bratu N ministru.
Neka te blagoslovi Gospodin (Br 4, 24a). Govorim ti kako mogu za dobro tvoje duše, da ono što te sprečava ljubiti Gospodina Boga i svakoga koji bi ti pravio poteškoće, bilo braća bilo drugi, pa kad bi te i šibali, sve to treba da smatraš milošću. I to treba da hoćeš i ništa dugo. I neka ti to bude pravi posluh prema Gospodinu Bogu i prema meni, jer sam čvrsto uvjeren da je to pravi posluh. I ljubi one koji s tobom tako postupaju. I ne želi od njih drugo nego što ti Gospodin dade. I u tome ih ljubi i ne želi da radi tebe budu bolji kršćani. I neka ti to bude draže od samotišta. I po tome hoću da spoznam da ljubiš Boga i mene, njegova i tvojega slugu, ako to činiš, to jest da ne bude nijednog brata na svijetu koji bi sagriješio koliko god bi mogao sagriješiti koji bi, kad vidi tvoje oči, otišao bez tvojega smilovanja, ako je smilovanje zatražio. A ako nije zatražio smilovanja, ti zatraži od njega da li hoće smilovanje. Pa kad bi nakon toga tisuću puta pred tobom sagriješio, ljubi ga više nego mene zato da bi ga privukao Gospodinu, i uvijek budi samilostan prema takvima. I o tom, kad uzmogneš, obavijesti gvardijane da si ti odlučio tako postupati.
A od svih poglavlja u Pravilu koja govore o smrtnim grijesima učinit ćemo, uz pomoć Gospodinovu i uz savjet braće na Duhovskom kapitulu, takvo poglavlje ovako: Ako tko od braće zaveden od neprijatelja smrtno sagriješi, dužan je pod poslušnost obratiti se svome gvardijanu. A sva braća koja bi znala da je sagriješio neka ga ne sramote niti ogovaraju, nego neka imaju prema njemu veliko milosrđe i neka grijeh svoga brata nipošto ne iznose u javnost, jer ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni (Mt 9, 12). Isto su tako dužni pod poslušnošću poslati ga s pratiocem njegovom kustodu. A kustod neka se za njega pobrine, kako bi želio da se za njega brinu, kad bi se našao u sličnom položaju (usp. Mt 7, 12). A ako bi tko upao u koji laki grijeh, neka ga ispovijedi svome bratu svećeniku; a ne bude li ondje svećenika, neka ga ispovjedi svome bratu, dok ne dođe do svećenika koji će ga kanonski odriješiti. A ovi nemaju nikakve vlasti da nalože drugu pokoru osim ove: Idi i odsada više nemoj griješiti (Iv 8, 11).
Da bi se ovo pismo moglo bolje opsluživati, imaj ga kod sebe do Duhova. Ondje ćeš biti sa svojom braćom. I ovo i sve drugo što je manjkavo u Pravilu nastojat ćeš uz pomoć Gospodina Boga ispuniti.
Svim oblastima, konzulima, sucima i upraviteljima na cijelome svijetu i svima ostalima do kojih prispije ovo pismo, BRAT FRANJO, vaš neznatni i prezreni sluga u Gospodinu, šalje svima pozdrav i mir.
Promislite i gledajte kako se dan smrti približava (usp. Post 47, 29). Molim vas, dakle, sa svim poštovanjem da, zbog brige i skrbi koju vodite za ovaj svijet, ne zaboravite Gospodina i ne skrenete s njegovih zapovijedi, jer su prokleti oni koji ga zaboravljaju i koji odstupaju od zapovijedi njegovih (Ps 118, 21) i bit će od njega predani zaboravi (Ez 33, 13 Vulg.). A kad dođe dan smrti, sve će im se ono što su mislili da imaju oduzeti (usp. Lk 8, 18). I što budu mudriji i mogućniji na ovome svijetu, to će veće muke podnositi u paklu (usp. Mudr 6, 7).
Stoga uporno savjetujem vama, svojim gospodarima, da podredivši svaku brigu i skrb ponizno primate presveto tijelo i presvetu krv Gospodina našega Isusa Krista na njegov sveti spomen. I takvu čast iskazujte Gospodinu u povjerenom vam narodu da svake večeri razglasite po glasniku ili kojim drugim znakom da sav narod oda čast i hvalu Gospodinu Bogu. A ako to ne budete činili, znajte da ćete morati pred Gospodinom Bogom vašim Isusom Kristom dati račun na dan sudnji (Mt 12, 36).
Koji budu ovo pismo kod sebe zadržali neka znadu da su blagoslovljeni od Gospodina Boga.
Čuvajmo se, svi mi klerici, velikoga grijeha i neznanja što ga neki imaju s obzirom na presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i s obzirom na presveta imena i njegove napisane riječi koje posvećuju tijelo.
Znamo da ne može postojati tijelo, ako ga prije ne posveti riječ.
Ništa, naime, nemamo i ne vidimo tjelesno na ovome svijetu od samoga Svevišnjega osim tijela i krvi, imena i riječi po kojima smo stvoreni i otkupljeni iz smrti u život (1Iv 3, 14).
Neka svi oni, koji služe tako svetim otajstvima, u sebi razmisle, a napose oni koji služe rastreseno, kako su otrcani kaleži, korporali, oltarnici gdje se žrtvuje tijelo i krv našega Gospodina.
A mnogi to na bijednim mjestima pohranjuju i ostavljaju, upravo sažalno putem nose, nedostojno primaju i neprikladno drugima dijele.
Također se gdjekad njegova napisana imena i riječi nogama gaze; jer naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega (1Kor 2, 14).
Zar da nas zbog svega toga ne gane ljubav, kad se blagi Gospodin predaje u naše ruke da s njime raspolažemo i da ga danomice u svoja usta primamo?
Zar nam nije poznato da moramo doći u njegove ruke?
Sve ovo, dakle, i sve drugo brzo i odlučno ispravimo; i gdje god bi presveto tijelo Gospodina našega Isusa Krista bilo nedolično smješteno i ostavljeno, neka se s onoga mjesta ukloni i neka se postavi na dragocjeno mjesto i dobro zatvori. Isto tako, gdje god se nađu napisana Gospodinova imena i riječi na nečistim mjestima neka se pokupe i moraju se smjestiti na dolično mjesto.
A znamo da sve ovo moramo iznad svega opsluživati prema zapovijedima Gospodinovim i prema odredbama svete majke Crkve.
I tko ovo ne bi učinio neka znade da će pred našim Gospodinom na dan suda polagati račun (usp. Mt 12, 36).
Ovaj se spis mora čuvati, a koji načine prijepis, da bi se bolje opsluživao, neka znadu da su blagoslovljeni od Gospodina Boga.
Svim kustodima Manje braće, do kojih bude prispjelo ovo pismo, Brat Franjo, najmanji sluga Božji, pozdrav i sveti mir u Gospodinu!
Znajte da su pred Bogom neke stvari silno velike i uzvišene, a ljudi ih gdjekada smatraju neznatnima i bezvrijednima; a druge su drage ljudima i drže ih u cijeni, a pred Bogom su neznatne i posve bezvrijedne. Koliko mogu, molim vas pred našim Gospodinom Bogom, da ona pisma u kojima je riječ o presvetom tijelu i krvi našega Gospodina, predate biskupima i drugim klericima i upamtite što smo vama s obzirom na to preporučili. Odmah umnožite mnogo primjeraka drugih pisama, što vam ih šaljem da biste ih predali upravljačima, konzulima i ravnateljima, a u njima je rečeno da se pohvale Božje objave po narodima i po trgovima. S velikom zdušnošću predajte ih onima kojima ih treba dati.
Svim kustodima Manje braće, do kojih bude prispjelo ovo pismo, brat Franjo, vaš najmanji u Gospodinu Bogu i sluga, šaljem pozdrav uz nove znakove neba i zemlje koji su pred Bogom veliki i uzvišeni, a mnogi ih redovnici i drugi ljudi ne cijene.
Molim vas većma nego za samoga sebe da, onda kad bude zgodno i kad vidite da je prikladno, ponizno zamolite klerike da presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i sveta imena i napisane njegove riječi, koje posvećuju tijelo, moraju štovati iznad svega. Kaleže, korporale i sav ures oltara, koji treba za žrtvu, neka imaju dragocjeno. I ako bi u kojem mjestu presveto Gospodinovo tijelo bilo jako siromašno smješteno, neka ga prema zapovijedi Crkve postave na dragocjeno mjesto, neka ga zatvore i neka ga s velikim poštovanjem nose i s ozbiljnošću drugima dijele. Napisana Gospodinova imena i riječi, gdje god ih nađu na nečistim mjestima, neka pokupe i smjeste na pristojno mjesto. U svakoj propovijedi koju držite opominjite narod na pokoru i kako se nitko ne može spasiti osim koji prima presveto tijelo i krv Gospodinovu (usp. Iv 6, 54). I kad svećenik na oltaru žrtvuje i kad na koju stranu nosi, neka sav narod klečeći na koljenima oda poštovanje, slavu i čast Gospodinu Bogu živomu i pravomu. O slavi ćete njegovoj svim narodima naviještati i propovijedati da svaki sat i kad zvona zvone uvijek sav narod po cijeloj zemlji Gospodinu Bogu govori pohvale i zahvaljivanja.
I kojoj god mojoj braći kustodima prispije ovo pismo i koji god ga prepišu i koji ga budu uza se imali, koji ga god budu dali prepisati za braću koja imaju službu propovijedanja i upravljanja braćom, i koji budu do kraja propovijedali sve što je sadržano u ovom pismu, neka znadu da imaju blagoslov od Gospodina i moj. I neka im to bude naloženo po pravoj i svetoj poslušnosti. Amen.
