[frame src=”https://frama-hercegovina.com/wp-content/uploads/2013/07/tomislavgrad1.png” width=”320″ height=”320″ align=”left” linkstyle=”none”] U našem gradu već 18 godina živi jedna obitelj, koja iz dana u dan začuđuje sve građane. Iz nje sija radost i velika ljubav. Obitelj je u tih 18 godina odgojila i pomogla mnogim mladima, te ih usmjerila na pravi put. Ta obitelj se zove Frama Tomislavgrad.
Frama je osnovana 1995. godine na poticaj fra Vinka Bebeka i fra Roberta Jolića, i već od početaka okuplja brojne mlade. Prvi predsjednik bio je fra Bože Milić. Stariji framaši kažu da prvih godina, zbog velikoga broja framaša, nisu mogli svi stati u dvoranu. Frama danas ima preko 200 mladih. Oko 70 pripravnika, 30-ak studenata i 150 framaša srednjoškolaca. Rekla bi naša himna: „Broja nam se ne zna!“. Mnoštvo mladih ljudi s ljubavlju i vjerom u srcu odlučilo je biti član Frame i slijediti stope svetoga Franje. Aktivno radimo već 18 godina. U tom smo periodu napravili i ostvarili mnogo toga, ne samo za nas, nego i za cijeli grad.
Rad Frame podijeljen je u 9 sekcija: Animatorska koja ima zadatak osmišljavati redovite susrete Frame i susrete Velikih glasnika svetoga Franje. Dramska sekcija priprema kazališne predstave različitih tematika, te prigodne programe za Božić i Uskrs. Glazbenoj sekciji zadatak je animirati i uljepšavati nedjeljnju misu za mlade i klanjanje, a također nas svojom pjesmom razveseljuju i na redovitim susretima. Karitativna sekcija je zadužena za organiziranje humanitarnih akcija kojih je ovih godina bilo mnogo. Likovna sekcija je kreativna koja organizira akcije prodavanja pisanica za Uskrs, vjenaca za Božić, a svojim radovima sudjeluju
na mnogim humanitarnim akcijama. Medijska sekcija uređuje našu web stranicu, vodi emisije na lokalnom radiju, izdaju naš framaški list La Verna…. Športska sekcija predstavlja našu Framu na turnirima – igraju nogomet i u tome su izvrsni. Radna se sekcija sastaje po potrebi, a zadužena je za uređenje dvorišta i pomaganje fratrima. Imamo još i čistačku koja se brine da Framine prostorije uvijek budu uredne. Sva zanimanja i aktivnosti koje zanimaju današnju mladež satkane su u jednu mrežu koja spaja ove sekcije.
Frama ne bi mogla funkcionirati bez svih ovih sekcija zajedno. Pravo je zadovoljstvo vidjeti kada se udruže njhove snage, uvijek izađe na nešto dobro! Za naše framaše je uvijek vrijedilo: „Svi za jednog, jedan za sve!“. A ono najvažnije, naš duhovni život često obogaćujemo raznim hodočašćima. Svake godine grupa framaša odlazi u Međugorje na godišnjicu ukazanja, zatim svetome Anti u Šujicu ili na Veliku Gospu u Seonicu. Svake godine u ožujku imamo duhovni seminar u Međugorju. Ta tri dana su jedna od najljepših u framaškoj godini, kada imamo priliku provesti u molitvi i zajedništvu. Također, i naše tradicionalno kampiranje – 2 dana u prirodi, da ju osjetimo onako kako ju je osjećao sveti Franjo. Neizbježno je spomenuti i naša primanja i obećanja koja su vrhunac svake framaške godine.
Frama organizira brojne, sada već tradicionalne, humanitarne akcije, npr: Svoj zalogaj darujem gladom bratu, za djecu Afrike; prodaja uskrsnih jaja i božićnih vjenaca; čišćenje snijega i nošenje namirnica; kuhanje čaja; prikaz živih jaslica; te razne predstave čije prihode od prodaje dajemo najpotrebnijima. Zbog ovakvih akcija i organizacija, Frama se često nađe na meti dobrih kritika. To nas uvelike raduje, jer činiti drugima dobro i time zadovoljiti mnoge u današnjem svijetu je teško, ali uz Božju pomoć sve prepreke se lako prijeđu. No, nije uvijek sve tako ružičasto, bude tu i problema, padne i pokoja suza. Ima dana kada mislimo da ne možemo dalje, i hvala Bogu da ih ima, jer da nije njih ne bi prepoznavali lijepe dane. Oni nas uvjere da ne možemo sami, da nam je Božja pomoć prijeko potrebna za sve što radimo. Oni nas potiču da budemo bolji iz dana u dan, da dajemo još više sebe Frami, jer nam je Frama toliko puta vratila i više nego što smo uložili.
Što reći o framašima? Njih je uvijek lako prepoznati; uvijek radosni, nasmijani, sretni, zrače nekom pozitivnom energijom i prenose tu pozitivnost na druge. Imaju veliku želju i volju za radom, a sve ih veže isto – ljubav prema Bogu. S tom se ljubavlju bude svako jutro, ona ih diže kada padaju i gura kada misle da ne mogu. Uvijek su spremni pomoći i na njih se uvijek može računati. U očima im se vidi Franjin sjaj i radost. Oni su ponos i čudo našega grada. Framu čuvamo već 18 godina, mnogi su je izgrađivali, dizali na noge, dodavali nešto svoje. Kada razgovaramo sa starim framašima, uvijek kažu da im je framaško doba bilo najljepše u životu. Potrudili su se novim generacijama ostaviti nešto vrijedno, nešto gdje se svoje slobodno vrijeme može pametno provesti. Tako će biti i dalje! Idućih 18 godina, svi će donijeti nešto svoje, svi će se oduševiti i ostaviti u nasljeđe novim generacijama, kako bi u našem gradu uvijek bilo franjevačke ljubavi i radosti!
