Prije točno 3 godine i 3 mjeseca prvi put sam došla u kontakt sa svijetom zvan Frama. Moj mali svijet tada je dobio novu dimenziju, obojenu nekim drugačijim bojama. Uskoro se bliže Obećanja u mom bratstvu, i ne mogu da se ne upitam što sam to ja Frami dala osim svog obećanja? Je li to uistinu dovoljno u odnosu na ono što je ona meni darovala?
Frama me naučila da je zabluda da moram imati pozitivan prefiks „naj“ da bi bila prihvaćena i voljena u svijetu, dovoljno je biti ono što jesi. Čovjek s manama i vrlinama.
Frama mi je pokazala da me neće svi voljeti, niti da ću se ja svima svidjeti, ali iz Ljubavi koju je On imao prema nama međusobno ćemo se prihvatiti kao braća i sestre.
Dala mi je spoznaju da samo sebe mogu mijenjati i tako djelovati na druge, a da do velikih promjena mogu stići samo malim koracima.
Objasnila mi je da su padovi sastavni dio svakog života, pa tako i framaškog. Svaki poraz i razočarenje koje mi je dozvolila, bili su samo da iz njih nešto naučim o sebi.
Frama
me je osposobila da postanem osoba koja se trudi živjeti svoj poziv, koliko god on malen ili velik bio, prihvaćajući ga otvorenim srcem, bez gunđanja, prigovaranja i negodovanja.
Također, naučila me odgovornosti, kako prema sebi tako i drugima. Kako u Frami tako i izvan nje. Ja, kao framašica, odgovorna sam za svoje ponašanje jer na osnovu mene netko može procijeniti cijelu Framu. Frama mi je dala životni izazov da živim za druge umirući sebi. Za to mi je dala i jednu jedinu uputu: živjeti Evanđelje po Franjinom primjeru.
Možda najvažnije od svega, dala mi je priliku da imam braću i sestre diljem svijeta, i neke posebne ljude koji su obilježili čitav moj život.
(…)
Koliko sam ja dala Frami u odnosu na sve ovo što je ona dala meni? Premalo. Nije klišej: Koliko daš Frami vratit će ti stostruko, usitinu je tako. Jer i kad mislim da sam na gubitku vremena, živaca, snaga, kad tmina prekrije moje srce, znam da se nova lekcija sprema. Ona životna… Prorok Izaija prorokuje da će dugoiščekivani Mesija biti trpeći sluga, On će žrtvovati sama sebe da bi spasio druge (Iz 52-53). To je taj Franjin put. To je smisao obećanja i životna staza Framaša. Dati mali dio sebe, aktivirati se, pomoći bratu i sestri, prihvaćati, mijenjati i ne očekivati ništa zauzvrat…ne pasivno stajati sa strane i bezobrazno grabiti trenutke sreće u koje je netko ugurao sav svoj trud. Pitam se i dalje, koliko usitinu ja dajem Frami, a koliko joj kradem? (…)
Antonia Gašpar