Jesenski dani sve više kradu toplinu i tjeraju onaj bezobrazni ledeni zrak da napravi generalku skrivenih misli. Podignu prašinu nedovršenih riječi i djela, davno gurnutu pod tepih zaborava. I onda nastaje kaos. Između mene i nekoga tko ja želim biti. Između onoga što ja jesam i onoga što drugi očekuju od mene da budem. Teško je riječima ljudima opisati kako se osjećaš. Slušaju, ali ne čuju. I onda dođe onaj poznati osjećaj da te nitko ne razumije, da si sam, a večer i hladna jesen i dalje grebu po površini koja još miriše na ožiljke…
Glinena posuda. Dobila sam na zadatak razmišljati o njoj. I jesam, danima. Tražila sam na internetu sve priče koje bi me asocirale na nešto što tražim a u sebi imaju glinu. Čitala sam načine i priče o čvrstoći i njenoj kvaliteti. Ništa. Barem ne na mom putu otkrivanja zašto ovaj zadatak. Nakon skorog odustajanja u glavi mi je zazvonilo da se odgovor ne nalazi nigdje drugdje nego u meni samoj. Ja sam glina u Božjim rukama. Možda sam ružna izvana, i moj oblik trenutno ne odgovara nikome i služi ničemu, ali na meni se radi. Treba vremena i strpljenja da Tvorac napravi od mene najljepšu posudu koja će biti otvorena za davanje, spremna da se iz nje dariva i u nju pohranjuju najdragocjenije stvari.
„Smije li glina reći lončaru: Što radiš?“ (Iz 45, 9b) Kriva sam i ovdje, priznajem. Toliko puta tražim od Boga da me oblikuje po nekim mojim savršenim mjerilima u mojim točnim jedinicama vremena. Ne dajem mu prostor ni vrijeme da napravi od mene dijete na Njegovu sliku. A ona vjera kojom se dičim je odlepršala kao list s grane. Ali On je uvijek tu i čeka da prihvatim ono što je On naumio da budem, Njegovo dijete, storeno na Njegovu sliku.
„Samo sam ono što sam pred Bogom!“, ponavljam si puno puta i želim, stvarno želim u to vjerovati cijelim svojim bićem, kako je to Franjo činio. Želim da u to povjeruju svi. Osobito mi mladi u ovom ‘pokvarenom’ vremenu koje nameće svoje standarde. Jer stvarno nije bitno koji mobitel imaš, oblačiš li se u Zari ili China shopu, imaš li ili nemaš ‘popularno’ društvo. Nisi loš čovjek ako se od tebe ljudi odmiču a ti ne znaš zašto. To što si drugačiji čini te univerzalnim, ostani takav kakav jesi. Ako te ne razumiju, nema veze, ni Isusa nisu. Ako se sam ne razumiješ i gubiš, sjeti se da je On i dalje tu. Samo Mu vjeruj i prepusti se. Ne zaboravi da si glina koja će biti oblikovana samo Njegovim rukama u kojima ćeš biti vrhunsko remek djelo!
Antonia Gašpar