Naslovna Kolumne Oči u Oči

Oči u Oči

12063870_1512701292373937_3642452254052975456_n

Tu sam, pred Tobom. Gledam te i osluškujem. Ništa. Samo tupilo i dosada koja graniči s ljutnjom. Mogla sam i bolje iskoristiti vrijeme. Udišem, i pokušavam se smiriti. Posvjestiti si gdje sam. Iznova pitanje zašto sam uopće došla? Te prisilne misli koje se trude ubiti svaki pokušaj mog sabranja. Tu sam jer su mi rekli da iako ja Tebe ne doživljavam, vidjet ćeš moju žrtvu. Iako ja tebe ne vidim, Ti ćeš znati da sam tu. Oke. Ne znam je li uredu što u trenucima klanjaja pred Presvetim ja zapisujem nabacane misli, ali oprosti mi.

Previše je nemira u meni da bi mogla sat vremena buljiti i ne raditi ništa. Znaš, ovih dana sam baš pod stresom. Stalno netko nešto traži, stalno sam u zaostatku, nedostaje mi vremena. Nedostaje mi mir. Mane me ubijaju, a oni koji mi ih stalno ponavljaju još više. Kao da nije dovoljan moj bezuspješni trud da ih maknem. Želim biti sama, želim čitati tvoju Riječ, a sa svih strana netko zove i što je još gore optužuju me za neodgovornost. Gubim se. Tu sam došla jer mi je to jedna od crtica koje moram ispuniti danas…

Dosta. Shvaćam da te neću čuti u galami svojih misli. Ne znam zašto ti ih govorim kad ih ionako već sve znaš. Pokušat ću začepiti već jednom. Idem Te samo promatrati…

Koliko god se trudim shvatiti tvoju veličinu u onoj malenoj hostiji, ne ide mi. Kod tebe je sve tako jednostavno, bez ikakvih zavrzlama i pitanja. Unosiš mir bez ijedne riječi. Ti – Bog svemogući , možeš biti bilo gdje sada. Sigurno imaš pametnijeg posla od slušanja mojih jadikovki, ali si tu. I gledaš me. Trudiš se doprijeti do mene. Srušiti ove jerihonske zidine mog srca. Dokazati mi da me voliš iako imam mane, iako ne stižem sve, iako sam neodgovorna. I to ne samo ovdje nego u svakom trenutku mog života. Podsjećaš me da je sve prolazno, ali da ti uvijek ostaješ. Malen, skriven, u bijeloj hostiji i čekaš. Čekaš da ponovno padnem i dođem ti. Pa makar bio i samo „obaveza“…

„Kad se budemo gledali, oči u oči. Sjeti se da sam samo čovjek, a Bog da si ti…“ – trgnu me zvuk melodije dobro poznate pjesme. Ti si uistinu velik.

Antonia Gašpar

Također pročitajte