Rado bih Te susreo!
Znaš, tražio sam Te svuda i nisam Te uspio pronaći.
Nema kutka kojeg nisam pretražio ali Te nigdje nisam našao. Pitao sam druge za Tebe i nisu razumjeli moju zabrinutost ni traženje. Tko zna što su sve mislili o meni. Jedina misao kojom sam se ja bavio bila je čežnja za susretom s Tobom. I bilo je tako bolno nakon pustog traganja osjetiti da Te nisam uspio naći.
Shvatio sam jednu stvar. Pravi sam umjetnik! Kako dobro znam staviti sve u neke svoje okvire! Tako sam pokušao i Tebe staviti u okvir. S velikom pomnjom sam pravio taj okvir i pažljivo birao oblik i materijal. Sav sam napor uložio u izradu ornamenata koji bi trebali krasiti taj okvir. Tek onda sam pokušao pronaći Tebe – ali onakvog koji bi se uklopio u moj okvir. I tu je bio jedini problem! Što sam Tebe pokušao prilagoditi svojim potrebama i željama. Nisam imao potrebu upoznati Te. Samo Te sresti i popuniti rupu koju omeđuje ovaj okvir.
Ali, opravda se Mudrost djelima svojim!
Ti si ipak prvak svake kategorije umjetnika! Tako vješto si uspio svaki puta umaći mom okviru i mojoj slici. Samo da bi se sakrio u neku drugu sliku. Onu na koju mi pogled nikada ne bi pao. Pokazao si da si iznad i izvan svih mojih očekivanja. Moje iščekivanje nikada ne bi došlo do ispunjenja jer nisam znao koga uopće očekujem. Srećom, Tvoja ljubav ide onkraj mojih želja, mojih nastojanja i očekivanja. Tvoj se kist zaustavio na jednoj nedovršenoj slici. Odlučio si samoga sebe upisati u mene – svoju sliku. Barem bih to trebao biti. Koliko god ja ustrajao u slikanju nekim svojim bojama, nekim svojim oblicima, Ti preko toga slikaš svojom milošću.
Samoga sebe daruješ meni. Želiš biti snaga u mojim slabostima i jakost u mojim padovima. Želiš mi biti sve kako bih samome sebi bio ništa.
I povijest kao da se ponavlja.
I dalje čeznem za susretom. U meni budi nadu ovo vrijeme u kojem se trenutno nalazim. Vrijeme Došašća. Vrijeme kad je u svima probuđen osjećaj iščekivanja i očekivanja. I kako se vrijeme više bliži uz nadu se, kao neki tihi pratitelj, pojavljuje strah. Hoću li Te prepoznati? Jesi li onakav kakvog očekujem?
Rado bih Te susreo!
Nadam se da ću Te prepoznati i dopustiti da se u meni rodiš. Da činiš ono što je Tebi moguće. Da se u nesavršenom savršeno proslaviš.
fra Nikola Jurišić