„Tko ustraje do konca, taj će se spasiti“ geslo je ovogodišnjeg sabora naše Frame koji je održan u subotu, 4. srpnja.
Kao što ste mogli čitati u prethodnom tekstu na našoj stranici, službena framaška godina završena je oproštajem naših đuturma i dodjelom prigodnih nagrada pobjednicima framaškog natječaja u različtim kategorijama. No, to ne znači da je i naše zajedničko druženje, ovog polugodišta, završilo.
Sabor, koji se održao pod gore navedenim geslom, bio je posebna kruna ove framaške godine.
Cjelodnevni program započeo je u 10h svetom misom, koju je predslavio naš duhovni asistent fra Augustin, a propovijedao je novoređenik fra Zlatko. Misu je animirala naša glazbena sekcija svojim lijepim pjevanjem. Nakon svete mise, svi smo se okupili ispred galerije gdje smo podijeljeni u šest grupa. Grupe su bile raspoređene po bojama vrpca koje su vezali naši animatori. Boje su bile vesele od narančaste, roze, bež do plave, zelene i ljubičaste, a vesele su bile i grupe i framaši.
Uslijedila je igra upoznavanja slična igri pogodi tko sam?! Framaši su zajedno s glasnicima, koji su nam se također pridružili na saboru, napisali svoja imena na papiriće i stavili u jednu posudu. Nakon toga, animatori su izvlačili papiriće i zalijepili svakom framašu jedno ime na čelo. Cilj igre bio je pogoditi ime koje držiš na čelu postavljajući određena pitanja. Igra je poslužila kao svojevrstan uvod u daljni progam.
Oko 12:30h premjestili smo se u veliku dvoranu, gdje je dramska sekcija izvela kratku predstavu te sve prisutne nasmijala.
Potom smo ugostili fra Jozu Hrkaća, duhovnog asistenta frame Posušje, koji nam je održao tako lijepo i poučno predavanje. Govorio nam je o pozivu framaša, o značenju naših Primanja i obećanja, o problemima s kojima se framaši susreću i slično. Naglasio je kolika odgovornost leži na svima nama, koliko nam je toga povjereno i koliko smo toga, na kraju krajeva, svi mi obećali Bogu. Fra Jozo nas je podsjetio kako smo na našim pio obećali da ćemo svoju mladost posvetiti Kristu. To znači živjeti sakramentalni život, crpiti snagu iz Euharistije, čitati Evanđelje, živjeti u bratstvu Frame itd. Veliko je to obećanje i velika odgovornost. Ali, tko ustraje do kraja, taj će se spasiti.
Poslije predavanja, došlo je vrijeme ručka. Svi smo se okrijepili i osvježili, kako bismo dalje nastavili s programom.
Ponovno smo se oko 15h podijelili u grupe po bojama i započeli s radionicama. Radionice su bile srž ovog sabora. Njihova tema bila je Pozvani na svetost. Naime, svaka grupa obrađivala je na zanimljiv način dva sveca.
Primjerice, jedna grupa obradila je životopis sv. Augustina i don Bosca, druga grupa prolazila je životopise Majke Terezije i svete Rite, treća je grupa imala sv. Faustinu i bl. Alojzija Stepinca, četvrta je pak grupa govorila o sv. Anti i Padre Piu, peta grupa obrađivala je papu Ivana Pavla II. i sv. Leopolda Bogdana Mandića dok je šesta grupa imala službenicu Božju Chiaru Petrillo i svetu Tereziju Benediktu od Križa. Različiti sveci, ali ista poruka. Sveci se ne rađaju, svecem se postaje. Cilj je bio kroz igru, životopise i skeč predstaviti život ovih Božjih službenika. Njihovi životi nama su primjer. Uz njih lakše učimo biti sveti, jer smo na to svi, ali baš svi pozvani.
Kako je rečeno, morali smo osmisliti i skeč kojim bismo predstavili pojedinog sveca. Kasnije smo to izveli, grupa po grupa, u našoj dvorani. Koliko je originalno bilo, možete zaključiti po fotografijama. Sestrica kiša nas je za to vrijeme posjetila. Nekako nam se čini da nas ona baš voli. Tako se uvijek pojavi na našim zajedničkim druženjima. Zbog nje smo čak morali prilagoditi naš program, pa je večera bila nešto ranije, nego planirano. Nakon večere i druženja koje je bilo u prostorijama galerije za vrijeme kiše, premjestili smo se na Bakamušu gdje smo nastavili s igrama. Igre su bile i opuštene i natjecateljskog tipa. Svi zajedno imali smo priliku družiti se, zabavljati i natjecati. Kad se sve zbrojilo i oduzelo, grupa koja je pobijedila u igrama bila je BEŽ BOJA te je njima uručen prigodan dar. Druženje se nastavilo do kasno u noć uz pjesmu, razgovor i molitvu. Nažalost, ove godine nismo mogli imati brata Ognja. No, nadoknadit ćemo mi to. Bez brige.
Uistinu, jedan savršen dan. Ispunjen smijehom, radošću, druženjem, zabavom, skečevima, glupim forama, pjesmom, molitvom, emocijama, ljubavlju i zajedništvom. Što mlad čovjek još treba?
Samo možemo na kraju svega reći Bogu hvala. On nas je pozvao. On nas je pratio.
„Vjeran je onaj koji vas pozva, on će i izvršiti.“ 1 Sol 5, 24
Mir i dobro!
Iva Lasić