Ne mogu se oteti dojmu da je danas Božić. Wow! Moj Bog, tako silan i velik, spustio se kao najnježnije stvorenje da bi mi se približio, osvojio me i ostao zauvijek u mom srcu. Priznajem da ovaj kič izvana me i više nego nervira, ali priznajem i to da sam iskreno sretna zbog činjenice da postoji Netko tko me toliko voli. Znate, ona radost koja vlada samo za Božić. A onda opet… Sav ovaj raskoš izvana podsjeti me koliko smo siromašni iznutra. Koliko malo prostora ima u domu našeg srca da pustimo maleno Dijete da se nastani i zajedno s nama raste. Koliko smo škrti da odvojimo ono najdragocjenije što imamo i poklonimo Njemu. Ali danas je Božić, najradosniji blagdan i nema mjesta ni za što osim za radost. Stoga ću vam ispričati priču o hodajućem savršenom veselju.
Ona je dvadesetdvogodišnja cura, kći, sestra, prijateljica; iznimno lijepa, draga i društvena. Pomalo smotana kada treba nešto „skontati“, a izuzetno brza kada treba priskočiti u pomoć. Nikad neće potrošiti novac na Milika čokoladu za sebe, ali će potrošiti cijeli džeparac da ti napuni hladnjak da ti imaš što jesti… Kad se ugledaš u njenom pogledu i sam postaneš bolji čovjek. Pitate se kakve veze ovo sve ima s Božićem? O, da. Itekako ima. Vidite, ona je primjer osobe koja je dopustila malom Isusu da se rodi i nastani u njoj zauvijek. Svatko tko poznaje Brigitu zna da odiše jednostavnošću i djetinjom dobrotom. Njen zarazni osmijeh i smijanje na svaku foru tek su natuknica plemenite duše koja ne zna za zlo. Za dva dana ona ulazi u samostan, u jedan od najstrožih redova. Ona odlazi i ostavlja nas zatočene s ove strane rešetaka. Ona odlazi živjeti savršeno veselje malog djeteta iz Betlehema.
Mnogo ljudi je ovih dana čulo za njenu priču. No, moja Bridži ponizna kao uvijek, nikada nije spomenula koliko njen „svjetovni“ put nije bio lagan. Zamislite da ste s deset godina ostali bez oca, a majka je prisiljena raditi daleko od doma da prehrani malu obitelj? Sama si, sa svojim bratom i sestrom, slobodna da činiš što god želiš. Što je ona učinila? … Rasla je Franjina biljčica i dorasla u jedan predivan pup koji čeka da procvjeta u najljepši cvijet. No ovo ne zvuči baš kao put koji vodi savršenom veselju. Zašto ovo pišem? Želim vam prenijeti ono što sam naučila gledajući ju.
Život ti može izgledati kao drama prožeta elementima horora. Možeš se često gušiti u suzama, razbijati glavu pitanjima o križu koji ti je dan i danonoćno se izvlačiti na rane koje imaš. A možeš se svemu tomu nasmijati, baš poput malog Isusa i zavoljeti smrad štale i zahvaliti što su te tek priprosti pastiri došli posjetiti. Možeš se uzdignuti iznad naglog odrastanja, i bez nadzora roditelja ne otići krivim putem, nego baš onim najboljim, Njegovim. Do nas je… I tako je jednostavno. Sva tajna Brigitinog veselja sažeta je u Božiću, u jednom malom rođenju u njenom srcu. Možda i ne konta koji je poklon donijela malom Isusu, svojoj obitelji, svojoj rodnoj Rami, svojim prijateljima, svojoj Frami.
Zasigurno „ne konta“ da je svojom pojavom dotaknula srca mnogih i da je On kroz nju dotakao mnoge. I sigurna sam da nikad neće „skontati“ od prve šalu… Ali ono najbitnije što će rijetki „skontati“ ona je „skontala“ od prve!
Dragi ljudi, za Božić vam svima želim osmijeh i radost, borbu i žrtvu, mir i ustrajnost koju jedna, tek obična, cura nosi. Zastanite na trenutak danas, odmaknite se od kiča, poklonite mu ono najdragocjenije što imate, pa makar samo jedan trenutak. Darujte mu sebe! Sretan Božić! 😀
Antonia Gašpar