Veljača je za Hercegovačku franjevačku provinciju mjesec koji je ostavio neizbrisiv pečat. Tada se hercegovački puk sjeća nevino stradalih žrtava komunističkog režima iz Drugog svjetskog rata i poraća, posebice braće franjevaca – onih koji su svojim tamnosmeđim habitima ispisivali našu povijest.
Fratri humačkog samostana su, u suradnji s Framom Humac i mladima iz molitvene zajednice, drugu godinu za redom organizirali trodnevnicu kojom smo odali počast pobijenima. Za te milosne korizmene dane pripremili smo i poseban program koji je započeo u petak, 19. veljače, molitvom puta križa kojeg su napisali učenici drugih razreda gimnazije Ljubuški, a predmolile humačke framašice. Zatim je uslijedila sveta misa koju je slavio fra Goran Azinović. U svojoj propovijedi, fra Goran nas je potakao na molitvu za dar opraštanja kako bismo najprije mogli oprostiti samima sebi, a potom i svojim bližnjima i onima koji nam nisu dragi. Misno slavlje je svojim pjevanjem uveličao mali župni zbor „Ljiljani sv. Ante“ pod ravnanjem prof. Zdenka Vištice. Nakon misnog blagoslova, oltar humačke nove crkve je na sat vremena postao pozornica na kojoj su framaši i gimnazijalci uprizorili događaje posljednjih dana života fra Martina Sopte i fra Slobodana Lončara te njihove pogibije od partizanske ruke, a za zvukovne efekte pobrinuo se naš stari framaš. Za predstavu su se mladi pripremali oko mjesec dana, a prije svoje prve javne izvedbe intenzivno su radili cijeli tjedan, uloživši toliko truda da im je pozornica postala poput drugog doma. Kako su odmicale minute predstave, rasla je napetost, a gledatelji su na neko vrijeme zaboravili kako gledaju školske kolege ili svoju djecu, imajući osjećaj kao da im je pred očima stvarni lik kojeg su glumci igrali, što bi značilo kako su mladi poput profesionalca uspjeli iskoristiti svoje glumačke talente i tako dočarati kobne dane koji su bili ispunjeni što strahom od partizana, što obznanjivanjem čvrste vjere.
Drugi dan trodnevnice, 20. veljače, započeo je okupljanjem na ljubuškom autobusnom kolodvoru u 16h, odakle smo se zaputili u procesiji na mjesta stradanja našega grada. Tako smo se, moleći krunicu i pjevajući korizmene duhovne pjesme, zaustavili na Barama, općinskom zemljištu iza zgrade MUP-a, mjestu gdje je bila tamnica, Tomića njivi i konačno – na Trgu domovinske zahvalnosti, gdje su framaši polagali vijence i palili svijeće, a čuli smo i izvještaje vicepostulature, opise mjesta i pastirska pisma. Izrekli smo molitve za pobijene, kao i molitvu za očuvanje od svakog zla koje se u našem gradu pokazuje u mnogim oblicima. Brojnu procesiju pratile su i kamere HRT-a kojima su po završetku programa naš duhovni asistent Fra Nikola Rosančić, predsjednica Frame te voditeljica formacije dali kratki intervju. U 17:30h okupili smo se u crkvi sv. Ante na molitvu žalosnih otajstava Gospine krunice koju su predmolili novaci Hercegovačke franjevačke provincije, nakon koje je uslijedila sveta misa koju je slavio fra Marin Karačić, a pjevanjem uveličala glazbena sekcija Frame Humac pod ravnanjem Petre Mijatović. Nakon što nam je fra Marin udijelio blagoslov, uputili smo se u dvoranu sv. Ante gdje smo imali priliku slušati zanimljivo povijesno predavanje o postupcima NOVJ-a (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) u Ljubuškom, iz vremena 1944. – 1945. godine. Gost predavač bio je Hrvoje Mandić, profesor povijesti.
Program posljednjeg dana trodnevnice, 21. veljače, počeo je okupljanjem na Novom gradskom groblju gdje su fra Nikola i ljubuški puk upalili svijeće na grobu pobijenih žrtava. Framaši i glasnici sv. Franje izdvojili su vrijeme za probe čitanja i ulaska u procesiji prije početka programa. U 17:30h započela je krunica koju su predmolile naše framašice, a u 18h svečana sveta misa. U prepunu humačku crkvu je ušla procesija sastavljena od novaka, ministranata, framaša i glasnika koji su u rukama držali svijeće zapaljene u spomen pobijenima, te svećenici. Na početku smo, uz uvodne riječi gospođe Marine Lovrić, odlučili prikazati svetu misu za sve žrtve Prvog i Drugog svjetskog rata i poraća, čuvši i izvještaj o imenima fratara, svećenika i jedne časne sestre po župama našeg kraja, kojeg je pročitao novak fra Ivan Slišković. Svetu misu slavio je humački gvardijan fra Velimir Mandić, a u koncelebraciji je bio i velik broj svećenika naše provincije, među kojima i vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“, fra Miljenko-Mića Stojić.
Fra Velimir je u propovijedi pročitao potresno pismo nerođenom djetetu hrvatske učiteljice koju su, kako navodi, bez suda i suđenja partizani natjerali da si iskopa grobnu jamu te ju trudnu zadavili i zakopali. Također, podsjetio nas je kako bismo u ovoj Godini milosrđa trebali moliti za svoje pokojne, njihove mučitelje te, susrevši se s Isusom u sakramentu ispovijedi, izmoliti potpuni oprost grijeha za sebe i njih. Ljubuških žrtava spomenuli smo se i u molitvi vjernika čije su zazive izrekli framaši. Misno slavlje uveličao je veliki župni zbor pod ravnanjem prof. Zdenka Vištice.
Budući da smo bili blagoslovljeni time što možemo organizirati nešto ovako lijepo i veliko poput trodnevnice za pobijene, na koncu se želimo zahvaliti ponajprije dragom Bogu i Njegovoj nebeskoj vojsci, a potom svim našim framašima na čelu s fra Nikolom, koji su dali velik doprinos tako što su čitali na svetim misama i mjestima stradanja, molili krunicu, ministrirali, nosili svijeće i vijence, pjevali, svirali, fotografirali te glumili u predstavi. Ovime smo pokazali kako možemo biti složni poput prave braće te činiti mala, a ipak značajna djela s puno ljubavi. Zahvaljujemo i mladima fra Marinove molitvene zajednice, humačkim zborovima, braći fratrima te svima koji su prisustvovali našem programu. Nadamo se kako ćemo i iduće godine nastaviti s održavanjem dana pobijenih, a dotad ćemo ih se svakodnevno nastojati spominjati u svojim molitvama.
Ivona Grbavac, Frama Humac