Ne znam koliko od vas framaša je imalo priliku čuti rečenicu: „Nemojte dopustiti da samo prođete kroz Framu, pustite da Frama prođe i kroz vas.“ Ja sam na Frami 2 godine i ovu rečenicu sam čula mali milijun puta, kako od fratara, tako i od framaša. Ta rečenica mi je zvučala tako jako i tako snažno, ali nikako je nisam mogla „osjetiti“. Svaki put bih razmišljala o njoj, ali nikako nisam mogla dokučiti njen smisao. Trudila sam se primijetiti kako me to Frama mijenja, na koji način ona to prolazi kroz mene, ali bih se svaki put razočarala jer nisam imala zadovoljavajući odgovor. Osjećala sam da tu pripadam, da je to ono što me ispunjava, ali htjela sam na nekim konkretnim primjerima vidjeti kakve su to promjene.
Zadnjih par mjeseci bilo je veoma napeto u mom životu. More papirologije, nervoze, živaca, neplaniranih dodatnih obaveza, ljutnje, bijesa, svega negativnoga. I onda se pojavi On. U svemu tome. Kroz svetu misu, Framu, molitvu, susrete usmjeri mi misli i djela na pravi put. Podsjeti me na Njegovu Providnost. Providnost koju sam, zaokupljena svakodnevnim brigama, potpuno zaboravila. I razmišljala sam puno o Njegovoj Providnosti. Ja. Kao običan, mali čovjek, grešnik, tu sam pala. Trebalo je samo Njemu prepustiti sve. Ali Njemu prepustiti sve ne znači nastaviti kukati i tražiti i najmanju situaciju gdje bi mogli sebe prikazati kao žrtvu. Ne. Njemu prepustiti sve, znači s osmijehom prihvatiti svaki novi, iznenadni pad. Njemu prepustiti sve znači biti svjestan Njega kao oslonca. Njemu prepustiti sve znači u potpunosti mu predati svoje povjerenje. I ne postavljati sebi pitanja šta ako, ali, možda i sl. Njemu prepustiti sve znači prihvatiti svaku situaciju, koliko god nam se teška i nepravedna činila. Jer smo svjesni Njegove Providnosti. I ako smo je svjesni onda znamo da će On sve okrenuti na dobro po nas. Samo mu trebamo vjerovati. U potpunosti. Bez žaljenja, kukanja i sl. Prihvatiti trpljenje, kao što prihvaćamo i milosrđe. Prihvatiti križ kao što prihvaćamo blagoslov.
Na tom primjeru ja sam osjetila Framin prolazak kroz mene. Kad je teško, kad se čini da nema izlaza, u situacijama u kojima bi ranije samo digla ruke od svega i prebacila sve obaveze na nekog drugog, On mi se pokazao. Prisutan u svakom susretu. U svakom bratu i sestri. U svakoj riječi molitve na zajedničkom susretu.
Tako da, ako se kolebate u vezi Frame i njenog prolaska kroz vas, predajte to Njemu. I vjerujte Njegovoj Providnosti. Ali bez imalo sumnje. Čak i ako se bude činilo da ima milijun razloga za brigu i sumnju, nemojte se brinuti. Tek tada ćete osjetiti kako to Frama prolazi kroz vas. Jer On zna kada nam se treba pokazati i očitovati. Dati nam znak da je tu. Da nas nije zaboravio. Kad je najteže postanemo Ga svjesni. I kada Ga ne vidimo, On je tu prisutan. I svakog od nas s razlogom drži tu, na Frami. Zato nema razloga za brigu. Ne bojte se i samo Mu vjerujte.
Tea Rajić (Frama Mostar)
www.frama-mostar.ba