Opomene

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2, 16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagriješio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim vlasništvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju đavla i prijestupu zapovijedi ono voće postalo voće spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu.

Temeljno zlo samovolje jest nevjera. Ne vjerujem da Ljubav, kada objavljuje svoju volju i kada traži od mene da odbacim svoje zamisli i putove, želi jedino moju sreću i radost. Njegova je želja i zapovijed da mi budemo sretni. A On zna da je prava radost i sreća u tome da ljubimo kao što On ljubi. To je srž svih Božjih zapovijedi – ljubiti druge na način što sličniji Božjoj bezuvjetnoj i besplatnoj ljubavi.

Po tome smo slični Bogu – omogućeno nam je po daru Njegove božanske ljubavi ljubiti na božanski način. A ljubiti na božanski način znači voljeti bez koristi i bez mjere, a pogotovo one za koje mislimo da ničim ne zaslužuju ljubav. Jer u bit ljubavi ulazi to da se ona ničim ne da zaslužiti. Zaslužena ljubav nije ljubav, već laž i ruglo ljubavi. Bog nas voli ne zato što smo dobri ili što smo to nekakvim dobrim djelom zaslužili. On nas jednostavno voli, bez obzira na to činili mi dobro ili zlo – Njegova ljubav je potpuno besplatna i ne poznaje uvjete i zasluge, jer On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima (usp. Mt 5,45). Kada smo neposlušna djeca koja nemaju povjerenja u Njegovu ljubav i kada slijedimo svoje zamisli i planove, On nas tada i dalje nastavlja jednakim žarom ljubiti. To je ta ljubav bez uvjeta, bez mjere, ljubav koja želi drugome samo dobro.