Godina je 1844. dvanaestorica fratara Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji su rođeni u Hercegovini, napušta samostan sv. Katarine u Kreševu i kreće put domaje. U rukama imaju pisanu dozvolu da mogu graditi samostan. Srca izgaraju od ljubavi. Seljački pjesnik Nikola Kordić gotovo stotinu godina poslije to opjeva: Zovu nas tamo drage uspomene, ljubav i vjera i gole stijene, potreba prijeka bijednog Hercegovca. I fratri dolaze na Čerigaj, koji postaje Porcijunkula naše Provincije, majka svih drugih samostana i crkava. 1852. Zajednica postaje Kustodija, 1892. Provincija. No, 1844., po prvi put nakon 1583. fratri se u Hercegovinu vraćaju da bi tu i ostali.
Tu uspomenu, sjećanje i zahvalnost, tu životnu povezanost sa svojim identitetom hercegovački fratri slavili su na Čerigaju i Širokome Brijegu u subotu, 29. 11. 2014., na blagdan Svih svetih Franjevačkog reda.
U 9:00 okupili smo se na Čerigaju, gdje je o. Provincijal otkrio i blagoslovio reljef postavljen ondje za ovu veliku – 170. obljetnicu Provincije. Reljef, djelo akademskog kipara Stipe Sikirice, prikazuje fratra koji, s križem u ruci, pada na zemlju, ljubeći će onako kako su je ljubila naša braća, utemeljitelji Provincije. Na Čerigaju se nismo zadržali dugo, nego je naš pogled, kao i te 1844. usmjeren prema Širokome Brijegu. Već u 10:00 bili smo na Brijegu, na kojemu se odvijao najveći dio programa. Vrijeme do 11:00 proveli smo u tjelesnoj okrjepi u samostanskoj blagovaonici i u duhovnoj okrjepi u ispovjedaonici. Nakon toga je uslijedilo provincijalovo predavanje te izvješće o stanju provincije. U 12:30 slavljena je sveta misa na kojoj nam se pridružilo više od 700 framaša i trećara iz cijele Hercegovine.
Ususret Godini posvećenoga života, koja je otvorena danas – na prvu nedjelju došašća, prema želji Svetoga Oca, mi smo svoju proslavu dijelili s onima s kojima nas veže život i jedno nadahnuće. Na samom početku mise, mladi iz svih župa donijeli su svoje darove i čestitke o. Provincijalu za 170. godišnjicu. Cijeloga toga dana osjećala se povezanost fratara, časnih sestara, trećara i framaša. Iza ručka program je nastavljen prikazivanjem filma o povijesti Hercegovačke franjevačke provincije te svjedočenjem dvojice naše braće o njihovom duhovnom pozivu, a program je završio euharistijskim klanjanjem.
Bio je ovo dan u kojem smo se mi sjećali tolikih godina i Bogu zahvaljivali na njima. Sjećali smo se i tolike naše braće koji krv, znoj, suze, molitve i blagoslove ugradiše u našu povijest, iz ljubavi prema Kristu, Crkvi, Redu i narodu. Uistinu, ne treba nam većega nadahnuća za dane koji su pred nama.
fra Antonio Musa (fra3.net)