Kad se jednoga dana usrdno molio Gospodinu, primio je ovaj odgovor: »Franjo, sve što si na tjelesni način volio i želio imati moraš prezreti i zamrziti ako želiš spoznati moju volju. A kad to počneš raditi, ono što ti je prije bilo slatko i ugodno postat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome od čega si prije zazirao nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.« Obradovan svim ovim i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao nedaleko od Asiza, sreo je jednog gubavca. A jer je od gubavaca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gubavca poljubac mira, ponovno je uzjahao konja i nastavio put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe, dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom.
Legenda trojice drugova, 4. poglavlje
Čitajući ovaj ulomak iz života svetog Franje, možemo vidjeti i poruku koja je upućena svima nama. Univerzalnost Riječi je neupitna. Dok govori Franji Gospodin se obraća svakome od nas i nema sumnje u moć koju Riječ ima nad našim životima. Njen utjecaj na naš život je neupitan. Svjedočanstvo o tome imamo i u navedenom ulomku. Kadra je Riječ mijenjati svako srce pa bilo to srce kralja ili prosjaka. Uvuče se kroz najsitnije pore i mijenja kompletnog čovjeka. Možda je to nepravedno prema čovjeku, ali, ako malo razmislimo, to je najbolje što se čovjeku može dogoditi. Da se bar to češće dogodi! No, Riječ nikada neće ići protiv naše slobode i to je bitan podatak. Istina je ta da će u mnogo situacija Gospodin učiniti prvi korak i pokrenuti nešto, ali nikada se nešto neće nastaviti bez našeg slobodnog pristanka. Primjera za to ima puno. Najjasniji primjer je Marijin »Neka mi bude«.
U drugom dijelu ulomka možemo vidjeti posljedicu koju je Riječ ostavila na Franjin život. U to vrijeme gubavci su živjeli van gradova i svih zajednica. Bili su osuđeni na život bez života. Svaki kontakt s njima bio je strogo zabranjen, a ponekad i kažnjavan. Ako se stavimo u kontekst tadašnjeg vremena, moći ćemo shvatiti veličinu Franjine geste. Siguran sam da većina nas u sličnoj situaciji ne bi ovako postupila. No, Franjo je prisilio samoga sebe i odlučio učiniti ono što nikada prije ne bi učinio. Riječ mijenja do te mjere da kasnije ne možemo ni prepoznati sami sebe, ako smo spremni na toliku promjenu. Mnogi kažu da je ovo događaj koji je ostavio trag na Franjin život tako duboko da ga smatraju jednim od ključnih u njegovu obraćenju. Sama gesta ljudske blizine u liku Franje iz Asiza onom je gubavcu mogla značiti cijeli svijet u tom trenutku.
Postoji i jedan susret, vremenski puno bliži svima nama, a sličan ovome Franjinom. Radi se o bl. Majci Tereziji. Jednom prigodom jedan novinar rekao joj je da se on ne bi približio gubavcu ni za milijun dolara. Ona mu je na to odgovorila da ne bi ni ona za milijun dolara ali za Krista bi. Iz svega ovoga možemo vidjeti da se promjena čovjeka može dogoditi u suradnji s Riječi. Ako se otvorimo Riječi – promjena će se dogoditi. Čak i nesvjesno, ta Riječ će nas mijenjati. Kadra je Riječ promijeniti i naša srce: od kamena načiniti meso, od leda načiniti vatru na kojoj će se grijati mnogi. Čitajmo i živimo Riječ!
Piše: fra Nikola Jurišić (fra3.net)