Zanimljiva mi je epizoda iz Drugog životopisa sv. Franje Tome Čelanskog u kojoj glas u snu pita Franju: »(…) tko mu može više učiniti, sluga ili gospodar.« On naravno odgovara: »Gospodar«.
Stavimo ovo Franjino iskustvo u širi kontekst. Nakon vojnog sukoba Asiza i Perugie – u kojem je Franjo, aktivno sudjelujući u borbama, bio utamničen i kasnije oslobođen – nešto se promijenilo u dotadašnjem vođi gradske mladeži. Franjo, po pisanju životopisaca, postaje povučen, a i u društvu se osjeća sam. Klasičan primjer početka duhovne krize, krize koja često vodi prema radikalnim izborima. No, kamo Franju vodi ta kriza? Odlučio je biti vitez i to ne bilo kakav vitez nego križar! Odlučio se boriti za Boga i domovinu. Neupitno hvalevrijedni ideali. Prvi korak, na konja i polako za Apuliju. Na putu je navodno obolio te je u grozničavom stanju usnuo san. U tom snu je vodio gore navedeni razgovor.
Što bismo mi mogli naučiti iz ove epizode? O Franji? O odabirima? O slugama i gospodarima? Stavimo se u Franjinu poziciju. Ispred nas viteško služenje Crkvi i domovini ili bilo kojem idealu koji nam se čini vrijednim, a nasuprot tomu sramotan povratak ratnika koji do bitke nije ni došao. Što to može biti tako važno? Ipak, sluga ili gospodar? Zar stvarno gospodar? Ne! Nego Gospodar. Samo takav Gospodar je mogao učiniti da se Franjo okrene, da ne služi slugi. Ovdje je uvijek pred nama ono isto pitanje komu služiti Bogu ili bogatstvu (usp. Mt 6,24)? No što je to danas bogatstvo? »Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.« (Mt 6,21)
Franjino je srce bilo uz viteštvo, uz borbu protiv nevjernika za Crkvu, za domovinu. No, on je morao uvidjeti da to nije uistinu služenje Gospodaru. Njegov primjer je radikalan, od ovog trenutka je on, korak po korak, odbacivao sve blago, doli onog koje je na nebesima. Odbacio je najprije viteštvo, a poslije i sve što je posjedovao. Siromašak je išao dotle da je i oca svog morao odbaciti. Na kraju je preminuo gol na zemlji odrekavši se i samoga života da bi mogao pohitati u Gospodarov dom.
Ponovno pitanje – no, što tu ima za nas? Ova epizoda nam napominje da smo dužni uvijek preispitivati kome to služimo. Najprije mi franjevci. Nekim svojim idolima, koji nisu ništa drugo doli sluge, ili Idealu? Služimo li Gospodaru, ili smo ga gurnuli ustranu radi onoga što mi mislimo da je naš zadatak? Pitanje ne staje samo na franjevačkom redu… Svaki kršćanin stoji pred tim pitanjem. Komu služimo? Niskim strastima, svome izgledu, svojim bližnjima, svojim idolima… Slugama.
Pitanje ne zaobilazi ni mene. Komu to ja služim? Tko mi može više dati? Sluga ili gospodar? Gospodar. Komu služim, idolu? Sebi? Porocima? A služiti Gospodaru znači služiti svijetu, predati se za druge i u tome pronaći sebe…
Predanje i ljubav… o tomu drugi put
fra Luka Baković (fra3.net)