U misnim čitanjima svetkovine Uznesenja BDM ne možemo ne uočiti govore o Božjem vladanju svijetom. Oni su nit koja se provlači kroz sva čitanja. Ženino dijete, muškić, će „vladati svim narodima palicom gvozdenom“. U psalmu imamo kralja i kćer koja u „kraljeve dvore ulazi“. U poslanici Pavao govori o Kristu koji „treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje“. A u evanđelju Marija Elizabeti govori o Božjoj snazi i dobroti.
Crkva nam i ovdje, kroz liturgiju riječi, želi upraviti srce k pravom razumijevanju i štovanju Marije Majke. Marija nikad ne pokazuje ne sebe. Nikad sebe ne stavlja u prvi plan. Ona je ponizna službenica Božja, kako i sama kaže „neznatna“. Prvo mjesto daje Bogu i cijelim svojim bićem pokazuje na Boga. Svojim primjerom Marija nam svima može pomoći na našem putovanju ovom zemljom. Pogotovo danas kad je poželjno biti viđen, kad se traže zvijezde u svim krajevima svijeta, kad se veliča ljudska sposobnost i nadarenost, kad se želi biti slavan pa makar i na pet minuta, kad je u pitanju moje „ja“.
Crkva preko liturgije riječi ocrtava Marijin lik i vjernicima pruža sliku ponizne Djevice iz Nazareta. Marija je znamenje, veliki znak cijelom svijetu. Znak koji upućuje na Krista kojega rađa cijelom svijetu na spasenje. Kristom počinje nova borba i novo opredjeljenje. Dva su znamenja na nebu. Jedno od Boga i za Boga, drugo protiv njega. Ljudi se sami odlučuju kojim će znamenjem biti očarani; hoće li biti poput palih zvijezda čiji se sjaj više ne primjećuje ili će sjati u snazi kraljevstva Božjega. Život je borba. Borba opstanka i opredjeljenja. Svojim borcima Bog pripravlja sklonište i obranu protiv neprijatelja. Pustinja je mjesto Ženina skloništa. Pomalo paradoksalno. Kao da se borbe vode iz pustinje i iz skloništa. No, u skloništu se pripravlja nova snaga za nove borbe. Stoga se i u skloništu vodi borba. Borba stalnog opredjeljenja za Krista. I Krist savjetuje svoje učenike kad mole da se zatvore u svoju sobu i neka u tajnosti mole. Marija kao ponizna službenica sluša riječi svoga Sina i razmatra o njima u svom srcu. Njoj su se dogodile tolike velike stvari, a ona ih je sve jednostavno prihvatila. I kad se opisuje Majka Božja prisutne su riječi jednostavnosti. Ljepota je u jednostavnosti. Marija je jednostavna. Okrenuta jednome – Bogu – ljepoti nad ljepotama, izvoru iz kojeg izvire svaka druga ljepota i čija voda natapa svijet. Marija je vječno na Božjim izvorima i od začeća je oprana vodom života te je sva bez ljage, oprana ljepotom, obučena u ljepotu.
