Ne mogu se oteti čuđenju da se oko mene događa toliko samoubojstava, posebno mladih ljudi. Vjerujem da je to onaj posljednji krik za ljubavlju. I uvjerena sam da nam je to opomena da se napokon prihvatimo. Gle, nitko od nas nije savršen i svatko bi većinu toga na sebi htio promijeniti, ali mi smo stvoreni kao „vrlo dobri“! Sam Stvoritelj nas prihvaća ovakvima kakvi jesmo, zašto onda mi ne bi sebe?
Teško je uvjeriti nekoga da je lijep/pametan/vrijedan (sami nadodajte niz) kad on ili ona sebe vidi kao nekog ružnog/glupog/nesposobnog. Zato te pitam danas: Voliš li sebe? Baš takav kakav jesi. Sa svim manama i vrlinama. Nedostatcima i prednostima. Voliš li sebe unatoč tim klempavim ušima, jedinicama kojima ne da ocjenjuješ svoje znanje nego i sebe, unatoč tomu što smatraš da si nedruštven i da te nitko ne voli? Pitam te: Voliš li sebe?
U redu je ako nisi, jer u redu je ne biti u redu. Ali te jednu stvar molim, nakon što shvatiš da ne prihvaćaš sebe onakav kakav jesi kreni to mijenjati. Znam, svi trube o promjenama a nitko ne nudi rješenja, ali reći ću ti što je mene ohrabrilo – Ljubav. Vjerojatno si čuo da je Bog ljubav i da On svakog voli, i da te On stvorio takvim s razlogom, ali najčešće bi htio da te malo drugačije oblikovao.
Vidiš, On je nepogrešiv i kad te zamišljao prije postanka svijeta On te zamislio baš takvim. Da bi mogao shvatiti Njegovu volju prvi korak je da ga upoznaš. Jednostavno razgovaraj s Njim. Viči na Njega, ispituj Ga, traži objašnjenja, svađaj se. I daj Mu vremena za odgovore.
Čekajući da dobiješ poruku od Gore, počni tražiti na sebi stvari koje su dobre. Stvari na koje si ponosan. Nemoj reći da ih nemaš. Imaš ih itekako puno, samo pogledaj malo bolje. Možda si izvrstan brat i sin, možda si dobra kuharica, možda si dobar pjevač. Ako baš ne možeš pronaći ni jednu jedinu, sjeti se iznova: Dijete si Božje, a od tog ne može bolje.
Jer ti nisi tvoj izgled, ti nisi tvoji strahovi. Ti nisi tvoje ocjene ni tvoji prijatelji. Ti nisi tvoja osamljenost i tvoja bol. Ti nisi ono što nosiš na sebi ni ono što imaš kod sebe. Ti si puno više od toga. Ti si netko vrijedan da se za tebe umre. I znaš što? Netko i je umro za tebe. Tebe takvog, kakvim/kakvom se god smatraš. Ti si savršen/a takav kakav jesi!
Kad dođeš do ruba, i misliš da ne možeš dalje, smiri se i sjeti se: „Ne boj se jer ja sam te otkupio! Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim!“Iz 43,4 Nek’ ti ona bude na umu uvijek u svakom trenutku. U međuvremenu ćeš dobiti i odgovore na pitanja koja si mu poslao. Do tad… „Vjeruj da postoji Ljubav, veća od svakog straha, veća od svake boli. Vjeruj da postoji ruka koja svaki put zagrli kada svatko te ostavi.“ (fMK)
Antonia Gašpar