Hvaljen Isus i Marija dragi framaši, dragi čitatelji!
Proteklih nekoliko dana, točnije od 29. srpnja do 31. srpnja, oko 30-ak framaša iz cijele Hercegovine sudjelovalo je na planinarskom kampu. Kamp se održao na Blidinju nedaleko od jezera. Cijela ideja kampa bila je da na par dana ostavimo društvene mreže i moderne uređaje te pokušamo živjeti u skladu s prirodom.
Naš serafski otac Franjo jako je volio prirodu i svi dobro znamo onu njegovu Pjesmu stvorova, ali možda nikada prije nismo mogli o njoj dublje razmišljati dok se nismo odvojili od buke svijeta. Kada ujutro nakon hladne planinske noći ugledamo prve zrake sunca, tek tada znamo razumjeti riječi: „Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, napose s bratom, gospodinom Suncem: od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije.“ Također, dok kilometrima pješačimo po vrelom suncu do određene crkvice gdje ćemo slaviti sv. Misu tako dobro nam dođe blagi lahor vjetra i čista voda koji nas rashlade te opet u pameti imamo riječi iz pjesme: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Vjetru, po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini, po sestrici Vodi, ona je korisna, ponizna, draga i čista.“ Navečer smo znali sjediti u krugu oko vatre i moliti zajedno krunicu, a iznad nas bilo bi nebo prepuno zvijezda. Rijetko kad se u svakodnevnom životu obaziremo na nebo i zvijezde jer nas zasljepljuju svijetla grada, rasvjeta, automobila i sl. Zato smo se svi na kampu divili čudesnom prizoru iznad nas i opet se vraćali na Franjine riječi: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama. Njih si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojem.“
Geslo našeg kampa bilo je: „Sve im bijaše zajedničko“ (Dj 4, 32) Uistinu, ta tri dana nama je sve bilo zajedničko. Druženja, smijeha, molitve, međusobnog ohrabrivanja i pjesme nije nedostajalo. Svaki dan bi pješačili oko 15 kilometara, slavili svetu misu koja nam je davala snagu za izdržati svaki napor, molili časoslov i krunicu te sklapali nova prijateljstva i stvarali nove uspomene.
Zadnji dan kampa imali smo plenum gdje se svatko mogao osvrnuti na protekle dane i izreći neke kritike i pohvale. To je bio zanimljiv dio budući da smo svi rekli kako bi voljeli da kamp traje još koji dan. Neobično, zar ne? Naučili smo živjeti bez struje, uz ograničeno korištenje vode, bez mobitela, uz ograničeno korištenje zahoda i opet nam ništa nije nedostajalo. Zasigurno smo naučili i cijeniti sve one stvari koje imamo, a često uzimamo zdravo za gotovo.
Na kraju možemo samo reći sa svetim Franjom hvaljen budi Gospodine dobri, na mogućnosti da te slavimo u predivnoj prirodi zajedno s braćom i sestrama.
Mir i dobro!
Iva Lasić, područna voditeljica formacije