Naslovna Tagovi Objave tagirane s "frama hercegovina"
Tag:

frama hercegovina

NaslovnaNovostislider

ODRŽAN IV. SPORTSKI SUSRET FRAME HERCEGOVINA

U subotu, 30. rujna 2023. godine, u Širokom Brijegu održao se IV. Sportski susret Frame Hercegovina pod geslom “Jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga.” (Iz 45, 24).

Mnoštvo mladih iz cijele Hercegovine okupilo se na Gospinom Brigu oko 10 sati, gdje su bili srdačno dočekani od strane volontera i širokobrijeških framaša. Program je započeo svetom misom, koju je predslavio fra Miro Šego, vikar Provincije. Svojim pjevanjem, misno slavlje je uzveličao zbor domaćina, a framaši su tijekom mise imali priliku i za svetu ispovijed. Po završetku svete mise i ručka, oko 750 framaša uputilo se prema Gradskoj sportskoj dvorani s veseljem iščekujući početak natjecanja.

 

 

I ove godine, framaši su imali priliku pokazati svoje vještine u tri sporta: nogometu, odbojci i stolnom tenisu. Utakmice su uistinu bile napete, a navedene Frame pokazale su se najuspješnijima:

Nogomet:

1.mjesto: Frama Kočerin

2.mjesto: Frama Posušje

3.mjesto: Frama Široki Brijeg

 

 

Odbojka:

1.mjesto: Frama Humac

2.mjesto: Frama Široki Brijeg

3.mjesto: Frama Gorica – Sovići

 

 

Stolni tenis u parovima:

1.mjesto: Frama Čerin

2.mjesto: Frama Kočerin

3.mjesto: Frama Široki Brijeg

 

 

Program sportskog susreta završio je uručenjem pehara i zahvalnica te molitvom, nakon čega su se framaši, zahvalni Bogu na divnom danu i druženju s braćom i sestrama, uputili svojim kućama.

 

 

Na kraju, želimo zahvaliti svima koji su, na bilo koji način, doprinijeli realizaciji ovog susreta; svim volonterima, duhovnim asistentima i framašima iz cijele Hercegovine. Najveća hvala dragom Bogu na daru zajedništvu i na radosti koja nas povezuje.

 

Maja Sabljić, Frama Široki Brijeg

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

Hodočašće u Asiz Frame Hercegovina

Hodočašće Frame Hercegovina započelo je na Uskrs, 9. travnja 2023. godine. Nakon upoznavanja i raznovrsnih igara, pjevanja i spavanja u autobusu, stigli smo na prvo odredište – La Vernu. Naš vodič na ovom hodočašću bio je fra Andrija Majić, duhovni asistent Frame Humac. Čim smo došli, slavili smo misu u kapeli sv. Lovre koju je predvodio fra Jozo, područni duhovni asistent. Nakon mise sudjelovali smo u procesiji koja je započeta za života sv. Franje. Iako ne znamo talijanski, prožimali su nas posebni osjećaji. Procesija je vodila do mjesta gdje je Franjo dobio stigme. Ovdje smo vidjeli mjesta na kojima se Franjo molio, te smo imali vlastitu pustinju. Navečer smo stigli u hotel „Franco Antonelli“ te nakon večere i molitve časoslova u Porcijunkuli, pošli na počinak.

 

 

Drugi dan smo posjetili baziliku i samostan sv. Marije Anđeoske – Porcijunkulu, a to je zapravo i mjesto preminuća svetog Franje. Porcijunkulu krasi zlatni Gospin kip visok 7 metara, no našu je pažnju privukla izvorna Porcijunkula, mjesto koje je Franjo neizmjerno volio. Jedino mjesto za koje je Franjo svojoj braći rekao ako ih odande izbace kroz vrata, da se vrate kroz prozor. Tu smo vidjeli i vrt ruža koje rastu bez trnja i Franjin kip oko kojeg se uvijek nađe barem jedan golub.

Nakon toga pošli smo u Crkvu Sv. Damjana. U toj crkva je Isus s križa svetog Damjana progovorio Franji. Ovdje je nastala Pjesma stvorova, a tu je preminula i sveta Klara. Nakon toga odlazimo u samu crkvu Svete Klare, gdje je nekad bila crkva svetog Jurija u kojoj je Franjo naučio čitati i pisati te imao svoju prvu propovijed. Tu se nalazi grob svete Klare i originalni križ sv. Damjana. Pred kraj ovog dana posjetili smo i crkvu sv. Rufina i Franjinu kuću.

 

 

Treći dan našeg hodočašća uputili smo se prema Rietskoj dolini; Poggioi Bustone, La Foresta, Fonte Colombo i Greccio. To su bila mjesta u koja se sveti Franjo povlačio, kako bi skupio novu snagu i provodio vrijeme u molitvi i razmatranju. La Foresta – mjesto gdje je kardinal Hugolin poslao svetoga Franju na liječenje. Ondje se dogodilo čudo s vinom. Naime, kada su ljudi saznali da se sveti Franjo nalazi na ovom prostoru, pohrlili su da ga vide te su tako uništili vinograd od svećenika koji je primio Franju. Franjo mu je obećao da će te godine dobiti puno više vina nego svih prethodnih, što se i dogodilo. U Grecciu smo slavili Božićnu misu, tri dana nakon Uskrsa! Ovo je mjesto poznato po tome što je tu Franjo organizirao prve žive jaslice. Ovaj dan smo, kao i sve ostale, završili molitvom časoslova u Porcijunkuli te večerom.

 

 

Četvrti dan smo obilazili Baziliku svetog Franje, u kojoj se nalazi originalno Pravilo Reda te najvažnije od svega: Franjin grob. Tu smo slavili svetu Misu te smo imali priliku za osobnu molitvu. Stojeći pored groba našeg serafskog oca, osjećaji su bili pomiješani. U jednu ruku bili smo tako radosni što se tu nalazimo, ali i tužni jer smo uvidjeli koliko smo toga nedostojni. Kroz samu baziliku vodio nas je fra Andrija, pojašnjavajući nam prizore iz života svetog Franje, koji su oslikani na zidovima Bazilike.

Nakon svih fotografija, molitve i pojedenih lunch paketa, uputili smo se prema Carcerima. Carceri su oaza tišine i molitve, slušanja Božje riječi, slavljenja Stvoritelja, bratskoga susreta. Budući da nas je zatekla kiša, morali smo malo „poremetiti“ planove, pa smo tako umjesto razgledavanja mjesta i pustinje koje smo trebali imati, organizirali klanjanje. Ovo klanjanje će nam zasigurno ostati kao jedan od najljepših događaja ovoga hodočašća. Imali smo priliku zahvaliti Bogu za ove dane koje nam je darovao. Tu smo zaključili da se zbog ovog isplatilo pješačiti sati i pol.

 

 

Zadnji dan hodočašća uputili smo se prema Padovi. Tamo smo slavili smo svetu Misu u svetištu sv. Leopolda Mandića, gdje smo imali priliku vidjeti njegovu ispovjedaonicu te relikvije. Obilazak Padove završili smo sa Bazilikom sv. Ante Padovanskog u kojoj se također nalaze relikvije od mnogih svetaca te sami grob svetoga Ante.

 

 

Nakon što smo sve obišli, približilo se i vrijeme našeg polaska prema Hercegovini. Krenuli smo u popodnevnim satima i sretno stigli u jutarnjim.

Ovim putem se u ime svih framaša iz Hercegovine, želimo posebno zahvaliti fra Jozi i fra Andriji na njihovoj raspoloživosti i strpljivosti. Bez njih ovo hodočašće ne bi bilo ovako plodonosno, posebno i nezaboravno! Bogu hvala!

Pace e bene!

 

Matea Ostojić, područna predsjednica

 

 

 

0 komentar
3 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

ODRŽANA IZBORNA SKUPŠTINA FRAME HERCEGOVINA

Od 24. do 26. ožujka 2023. godine područno vijeće bratstva Frame Hercegovina održalo je svoju izbornu skupštinu u kući susreta “Domus pacis” u Međugorju. Skupštinu su činili područni duhovni asistent, fra Jozo Hrkać, članovi područnog vijeća te 40 framaša iz 20 mjesnih bratstava.

U prvom dijelu skupštine koji je predvodila područna predsjednica, Ana Maria Nuić, predsjednici mjesnih bratstava iznosili su svoja godišnja izvješća i kratki osvrt na rad svoje Frame u vremenu od prošle područne skupštine koja je bila u travnju 2022. godine. Svoja izvješća su sutradan podnijeli i područna predsjednica, područna voditeljica formacije Iva Lasić, zatim je područni duhovni asistent, fra Jozo Hrkać, dao kratki osvrt na proteklu godinu. Nakon toga je uslijedio izborni dio skupštine kojim je presjedala Anđela Marić, nacionalna predsjednica Frame Bosne i Hercegovine uz tajnicu izbora, Helenu Paradžik, koja obnaša službu međunarodnog delegata, te je bila prisutna Josipa Jelavić, nacionalna dopredsjednica.

Nakon molitve i zaziva Duha svetoga uslijedila je najave svake službe po statutu, kandidatura i sami izbori.

Za novo područno vijeće Frame Hercegovina izabrani su: Matea Ostojić – predsjednica (Frama Međugorje), Dorotea Marija Teisler – potpredsjednica (Frama Međugorje), Lucija Lasić –voditeljica formacije (Frama Široki Brijeg), Iva Šarac – tajnica (Frama Tomislavgrad), Petar Brbor – blagajnik (Frama Humac), te šesti član vijeća Iva Lasić (Frama Široki Brijeg).

U nedjelju, 26. ožujka novoizabrana predsjednica Matea Ostojić animirala je raspravu za područnu razinu Frame sljedeće dvije godine. Smjernice koje su na raspravi donesene i izglasane su:
▪ Da područno vijeće Frame Hercegovina u suradnji sa područnim vijećem OFS-a u skladu sa svojim mogućnostima organizira seminar za povjerenike OFS-a za Framu i predstavnike Frame u vijeću OFS-a

▪ Da područno vijeće Frame Hercegovina u suradnji sa područnim vijećem OFS-a u korizmenom vremenu organizira molitveno-humanitarnu akciju
▪  Da područno vijeće Frame Hercegovina nastavi obavljati bratske pohode mjesnih bratstava ovisno o njihovim potrebama
▪ Da područno vijeće Frame Hercegovina organizira molitvenu akciju u vremenu došašća prema mogućnostima i kreativnosti
▪  Da područno vijeće Frame u skladu sa mogućnostima organizira sportsko-rekreativni susret Frame Hercegovina
▪  Da područno vijeće u skladu sa svojim mogućnostima organizira VII. Sabor Frame Hercegovina
▪  Da područno vijeće Frame Hercegovina i dalje nastavi s organizacijom Planinarskog ljetnog kampa

Skupština je završena 26. ožujka nakon što smo izabrali sedam delegata područnog bratstva koji će sudjelovati na Nacionalnoj izbornoj skupštini u svibnju ove godine.

Iva Šarac, područna tajnica

0 komentar
2 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

Održan je molitveni seminar

Sva tvoja radost neka bude Gospodin! (Ps 37,4)

Seminar je započeo u petak 27.01. u 17:00 sati s krunicom i sv. Misom u crkvi sv. Jakova u Međugorju. Nakon toga, imali smo večeru i predavanje koje je vodio fra Ivan Crnogorac. Pričao je o važnosti svakodnevne molitve i o vrstama molitve. Rekao je da krunica, iako je bitna, nije dovoljna. Bitno je čitati Bibliju i u šutnji provoditi vrijeme sa Isusom, kako bismo mogli čuti Božji glas i razumjeti što nam želi reći. U skladu s tim, imali smo cjelonoćno klanjanje, gdje smo mogli iskusiti upravo to o čemu je pričao fra Ivan.

 

 

Sljedeće jutro započeli smo molitvom Franjine krunice. Fra Jozo Hrkać (područni duhovni asistent) objasnio nam je kako je bitno započeti i završiti dan s Bogom. Nakon doručka krenuli smo na brdo Križevac. Bilo je naporno i iscrpljujuće, ali mir koji smo osjetili kad smo došli do križa bio je nagrada koju nismo mogli zaslužiti. Kada smo se vratili u Domus Pacis imali smo ručak i predavanje. Predavanje je vodio fra Marin Karačić. On nam je pričao o važnosti uopznavanja sv. Franje. Rekao je da ne možemo sljediti nekoga ako ne znamo tko je on. Isto vrijedi i za sv. Pismo i Boga. Moramo poznavati Isusa, Njegov život i pravila koja nam Bog daje kako bismo se mogli nazivati kršćanima.

 

 

Taj dan smo također imali krunicu i sv. Misu i nakon večere zabavnu večer. Područno vijeće je organiziralo igre kroz koje smo se opustili, zabavili i bolje upoznali. Nedjelju, 29.01. također smo započeli jutarnjom molitvom. Fra Jozo nam je čitao ulomke iz sv. Pisma. Htio nam je pokazati kako i to može biti oblik molitve. Nakon doručka smo imali radionice. Podjeljeni u grupe trebali smo odgovarati na pitanja koja su bila bazirana na Novom Zavjetu. Svatko od nas imao je ispred sebe Bibliju i prelistavajući nalazio odgovore na pitanja. Bilo je i više nego poučno, a i zabavno. Na taj način naučili smo puno činjenica o Isusu i Njegovim učenicima, a i o samoj Bibliji. Zadnja točka bila je sv. Misa, ali prije toga svatko je imao priliku reći svoje doživljaje u protkla dva dana. Svi smo mogli podjeliti svoja iskustva i osjećaje. Svačije mišljenje bilo je uvaženo i saslušano.

Kroz ovaj seminar osjetila sam mir i Božju blizinu. Osjetila sam moć molitve i shvatila kako veliku ulogu ima bratstvo u našim životima. Kako je veliko biti dio obitelji koja ti pomaže naći pravi put.

Jana Vasilj, Frama Međugorje

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

Održan seminar za prvoobećanike

Prema Međugorju, onako sretni i ispunjeni, krenuli smo s velikim uzbuđenjem, ali i strahom.

Kada smo došli, slijedilo je raspoređivanje po sobama, a nakon toga smo krenuli ka crkvi na krunicu i misu, no na putu do tamo i nismo bili baš pričljivi, još je bila prisutna doza srama. Nakon mise, vratili smo se u Domus Pacis na večeru, potom je uslijedilo fra Jozino predavanje i upoznavanje. Fra Jozo nam je govorio o obećanju, o snazi riječi koje izgovaramo, koliku one snagu i moć imaju, kako je riječ ujedno i oružje i lijek, kako su obećanja drugima važna, koliko znači ne održati obećanje i kako se mi osjećamo kada ga netko ne održi, te na koncu kako mi obećanjem pobjeđujemo grijeh, a približavamo se Gospodinu.

 

 

”𝘕𝘦 𝘤̌𝘪𝘯𝘪𝘮𝘰 𝘮𝘪 𝘶𝘴𝘭𝘶𝘨𝘶 𝘉𝘰𝘨𝘶, 𝘯𝘦𝘨𝘰 𝘖𝘯 𝘯𝘢𝘮𝘢” – ”𝘕𝘦 𝘪𝘻𝘢𝘣𝘳𝘢𝘴𝘵𝘦 𝘷𝘪 𝘮𝘦𝘯𝘦 𝘯𝘦𝘨𝘰 𝘫𝘢 𝘪𝘻𝘢𝘣𝘳𝘢𝘩 𝘷𝘢𝘴.”

Također nam je govorio o važnosti proučavanja svoje vjere, o tome što znači odazvati se na svaki poziv dobra i ujedno imati ciljeve po kojima ćemo živjeti našu vjeru. Od nas je tražio da budemo svjesni u prepoznavanju siromaha, siromaha duhom, siromaha ljubavi, siromaha dobrotom…

-Prepoznaj, pomozi, potakni!

Nakon jako poučnog predavanja nastupilo je upoznavanje. Cilj je bio da se oslobodimo straha, ali na zabavan način, stoga je upoznavanje bilo popraćeno smijehom, osjećajem radosti i zajedništva… Jedan od ljepših dijelova seminara bilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim, gdje je svakome bilo omogućeno da ima svojih pola sata, po želji i više.

U kapelici se mogla osjetiti Njegova prisutnost, Njegova tišina, Njegovo otvoreno srce. Ta večer je bila ispunjena posebnim duhom, Svetim Duhom. Njegova nas je tišina ohrabrila, ulila sigurnosti, otjerala strahove, obnovila, te smo tako ispunjeni otišli na spavanje.

 

 

Drugi dan je započeo s jutarnjom molitvom i doručkom, te je slijedio rad po grupama koji se temeljio na tumačenju pravog značenja obećanja; koje su naše asocijacije na riječ obećanje, što za nas znači obećanje, kako se mi osjećamo kada ga ne održimo i slično. Dalo nam je poticaj na razmišljanje.

U sklopu rada po grupama imali smo i zadatak: ‘’odlutati u svoju pustinju’’, što je predstavljalo način duhovnog upoznavanja sebe (usput smo imali i nekoliko pitanja koja su nam bila vodilja). Kroz pustinju, vjerujem da smo temeljito razmotrili svoja djela, svoja ponašanja, i na kraju razmišljali o tome jesmo li mi uzorni framaši.

Uslijed jako dobre duhovne meditacije slijedio je ručak i odmor, no mi smo hrlili jedni za drugima, hrlili smo druženjima pa smo tako i otišli zajedno na kavu kako bi još više saznali jedni o drugima. S kave smo požurili na fra Andrijino predavanje na temu ”Sakrament Euharistije” gdje smo temeljito prošli kroz sve dijelove Svete mise: što pojedini dijelovi znače i kako ozbiljno pristupiti Svetoj misi, a naravno mi smo uz to postavljali razno razna pitanja.

S predavanja smo se ponovno zaputili prema crkvi te poslušali Evanđelje koje je ujedno bilo i geslo našeg seminara za prvoobećanike: ”𝘚𝘷𝘰𝘫𝘰𝘮 𝘤́𝘦𝘵𝘦 𝘴𝘦 𝘱𝘰𝘴𝘵𝘰𝘫𝘢𝘯𝘰𝘴̌𝘤́𝘶 𝘴𝘱𝘢𝘴𝘪𝘵𝘪” (𝘓𝘬 21,19) koje nas je potaklo na razmišljanje o tome kako je ono materijalno prolazno, kako život treba graditi na čvrstim temeljima, te kako ustrajati u Ljubavi!

 

 

Vraćajući se prema Domus Pacisu s nestrpljenjem smo čekali da dođe zabavni dio večeri, no prije toga smo se svi zajedno okupili na velike stepenice uz gitaru i pjesme. Večer je bila neopisivo lijepa… smijeh, radost i framaši…

Tako je došlo i nedjeljno jutro, kao i prethodno, nakon molitve i doručka, otišli smo na Svetu Misu zahvaliti se na ova nezaboravna 3 dana i na dobivenoj prilici za sudjelovanje na seminaru. Izlazeći iz crkve i znajući da ćemo se naći, i svi zajedno otići na Podbrdo, to se ipak nije dogodilo, stoga je nastupio ”Plan C”, a to je bilo predavanje naše Marije Rezić (područne predstavnice Frame u vijeću OFS-a), koja nam je ispričala svoj put prije i tijekom Frame. Predavanje je, vjerujem, bila velika inspiracija i motivacija za mnoge. O predavanju se zaista da razgovarati jer je bilo stvarno nadahnjujuće. Uslijedio je plenum, naši dojmovi na ovom seminaru, koga smo sve upoznali, što nam se najviše svidjelo, a uz to je palo još i par suza, ako ništa onda skrivećki…

Tako se seminar, nažalost, privodio kraju, jer sve što je lijepo kratko traje. Još smo se malo slikali, pričali o dogodovštinama i smiješnim trenucima, pozdravili se zagrljajem i već tada dogovarali gdje će i u koga će biti sljedeća kava. Hvala Mu za ova tri dana… u našim srcima ima posebno mjesto!

 

 

Sara Slišković, Frama Mostar

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

Održan seminar za članove glazbenih sekcija

Ovaj vikend, od 23. do 25. rujna, održao se glazbeni seminar u Kući mira, u Međugorju. Uz dozu uzbuđenja, radosti pa možda čak i treme stigli smo, prijavili se i skrušeno pošli na krunicu i svetu Misu u Crkvu svetog Jakova. Nadahnuti Duhom Svetim vratili smo se u Domus Pacis, gdje smo na zanimljiv način imali priliku upoznati jedni druge. Na seminaru smo imali četiri predavanja, a prvo od njih imao je fra Zvonimir Pavičić, koji je voditelj zbora Frame Hercegovina. Obogatio nam je znanje razgovarajući s nama o važnosti izbora pjesama, stava i odnosa prema liturgijskoj glazbi. Bilo je lijepo slušati kako netko s toliko ljubavi i entuzijazma priča o slavljenju Boga. Kao i svaku drugu večer, poslije cijelog programa, imali smo molitvu u kapelici nakon koje je uslijedio noćni mir.

 

 

U subotu, drugi dan seminara, imali smo predavanje Petre Terkeš, koja je opaka (bar se tako nama činilo) tri sata, pretvorila u uzbudljivu, simpatičnu i apsolutno zabavnu edukaciju iz koje smo mogli naučiti kako razvijati svoje vokalne sposobnosti uz par jednostavnih vježbi. Treće predavanje, taj isti dan, održao je Drago Soldo.

Drago se dotakao teme autoriteta voditelja bilo kakvih skupina, a osobito glazbene sekcije. “Nije lako ispravljati starije od sebe”, poručio nam je iz vlastitog iskustva. Uistinu nije, ali uz savjete koje smo dobili mislim da će nam sigurno biti bar za nijansu lakše. Pored toga, radili smo nama smiješne vježbe kojima smo tek nakon objašnjenja shvatili važnost. U subotu navečer razvilo se najviše prijateljstava kroz zabavnu večer, za koju su se naše Ana Marija Nuić, Iva Lasić i Matea Ostojić potrudile da prođe u što boljem redu te da nam bude što ugodnije.

 

 

Tu smo pokazali i svoju natjecateljsku stranu (možda čak i previše) što je rezultiralo malom frustracijom, ali isto tako i velikim smijehom. Sada kad smo se svi već dobro upoznali i sprijateljili, bilo je dosta teže otići na spavanje, pa se divim Ivi i Nuji na strpljenju i hvala im na njihovoj susretljivosti.

Seminar se nažalost već dobrano bližio kraju i nastojali smo ga iskoristiti na što bolji način, dok smo još mogli. Nakon jutarnje molitve i doručka, uputili smo se u radio postaju Mir Međugorje, gdje nam je Luka Rupčić pokazao cijeli studio, objasnio proces nastanka pjesama, pričao o produkciji i fizici, što nam je zvučalo zahtjevno, ali je bilo zanimljivo, drugačije i nimalo monotono.

Kroz ovo trodnevno iskustvo pridružio nam se, na našu žalost vrlo kratko, i naš područni duhovni asistent fra Jozo Hrkać i dao nam motivaciju da nikad ne prestanemo kroz glazbu slaviti i veličati Boga te inspiraciju za življenje života stopama svetog Franje.

 

 

Moram spomenuti i našu Veru, ili kako je mi volimo zvati Vericu, koja nam je upotpunila seminar, ne samo svojim predivnim i nadasve ukusnim jelima, nego i svojom pozitivom, pjesmom i šalama.

Na kraju svega, zahvaljujem Bogu što me kroz Framu poslao na ovaj susret, gdje sam imala priliku uvidjeti da je sreća u malim stvarima, u jednostavnosti, Bogu i pravim ljudima.

 

Katarina Bokanović, Frama Tomislavgrad

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

ODRŽANA PROSLAVA 30 GODINA FRAME HERCEGOVINA

 

 

U subotu, dvadeset i osmog svibnja nebo poviše Međugorja je nadvladalo oblake i dopustilo Suncu da svojim zrakama uljepša jedan nama poseban dan.
Naime, spomenutog datuma u Međugorju se održala proslava povodom 30-e obljetnice Frame u Hercegovini, pod geslom ,,Hvaljen budi, Gospodine moj’’.

Toga dana Sunce je jače sijalo, a ptice kao da su uz nas cvrkutale hvale našemu Gospodinu.
Sve je počelo već od ranog jutra prijavama framaša sa svih strana Hercegovine, te i pojedinih iz Bosne, pozdravima, pjesmom i plesom… Nakon čega je uslijedio dugo osimišljavani i pomno odabirani program. Na samom početku poučnog programa, obratio nam se fra Mladen Vukšić koji nam je dao kratki osvrt kako je zapravo Frama došla u Hercegovinu.
Poslije njega, uslijedilo je predavanje fra Sretana Čurćića koji nam je predočio autentičnost svetoga Franje kroz devet slika. Približio je mladima još jednom lik i djelo Svetog Franje te im uputio riječi ohrabrenja za daljnje nasljedovanje.

Andrea Karlović, bivša međunarodna koordinatorica nam je objasnila što je to zapravo služba međunarodnog koordinatora te nas je podsjetila koliko smo zapravo “jaki” u našem djelovanju da uspješno pariramo puno većim zemljama.

Neposredno prije ručka sestra Matija Pačar je “razlomila” s nama molitvu Franjevačke mladeži da se još jednom osvijestimo ono što svakodnevno molimo. Nakon prvog dijela programa napravili zajedničku fotografiju u obliku tau-a.

Osim duševne okrijepe koja je bila sve veća iz sata u sat, uslijedila je i ona tjelesna, točnije ručak.

Nakon pauze, nastavili smo sa intervjuom u kojem su sudjelovali fra Bože Milić, prvo svećeničko zvanje Frame; fra Marko Galić, časni brat; Antonija i Kristijan Primorac; članovi OFS-a koji su ujedno i bračni par.
To je bilo posljednje svjedočanstvo naše proslave.

Zatim je uslijedila podjela zahvalnica svim Framama iz Hercegovine, predstavljanje CD-a zbora Frame Hercegovina i monografije koju smo pripremili, a nakon toga i dugoočekivani trenutak, a to je proglašenje dobitnika naše tombole. Imali smo pet vrijednih nagrada, a prva kao i najbitnija je posjeta svim onim mjestima kojima je kročio onaj koga slijedimo, a to jest Sveti Franjo, točnije put u Asiz.
Naredni dio je bio molitveni: krunice, zatim i misa koju je vodio fra Miro Šego, provincijski vikar, a pjesmom uveličao zbor Frame Hercegovina. Molitveni dio programa završili smo klanjanjem kojeg je predvodio fra Renato Galić, duhovni asistent Frame Međugorje.

I na samom kraju službenog programa, framaši su imali priliku gledati premijeru dokumentarnog filma o Frami Hercegovina kroz 30 godina pod nazivom: “Hvaljen budi Gospodine moj!” Tu su premjerno prikazani kadrovi koji su snimani proteklih mjeseci po župama u Hercegovini, a uskoro će biti dostupna i finalna verzija filma na YouTube-u koja će obuhvaćati i trenutke s proslave. Naše druženje smo nastavili u dvorani Ivana Pavla II. uz hranu, pjesmu i smijeh framaški kako samo mi to znamo.

Do iduće velike obljetnice smo obećali jedni drugima da ćemo biti još bolji, ustrajniji i strpljiviji nasljednici našeg Serafskoga Oca Svetoga Franje.

“Hvaljen budi, Gospodine moj, u Tebi se raduje sve stvoreno!”

 

Mir vam i dobro!

Matea Ostojić, područna tajnica

0 komentar
4 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

[ Krist – naše Svjetlo – razbio je tamu groba! ]

I najmanji plamen kadar je osvijetliti prostoriju, i najmanji tračak svjetla razbija najmrklije tmine.

A što tek može i što je učinilo samo Svjetlo; razbilo je najveću tamu, tamu grijeha i smrti! Krist – naše Svjetlo – razbio je tamu groba i podario nam korak Njime osjenjen.

Neka i u tvom životu osvijetli svaki kutak srca i odagna tminu grijeha!

A mi, pozvani smo jedni drugima svijetliti, svakim dobrim djelom palimo plamen u životima drugih, svakim svojim grijehom širimo tamu. Zato – budi svjetlo!

Poput svetog Franje donesi Kristovu svježinu gdje god dolaziš!

Neka je cijeloj velikoj Franjevačkoj obitelji sretan i blagoslovljen Uskrs!

fra Marin Karačić,
područni duhovni asistent Frame

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

ROĐEN JE KRALJ!

„Rođenje djeteta Isusa Franjo je slavio neizrecivom radošću, više nego druge svetkovine. Nazivao je Božić svetkovinom nad svetkovinama, jer je Bog, postavši malenim djetetom, bio priljubljen uz ljudske grudi.

Likove onih djetinjih udova nježnom je mišlju ljubio, a profinjeno suosjećanje s Djetetom prouzrokovalo je u njegovu srcu da je poput nejake dječice tepao slatke riječi. Njegovo mu je ime u ustima bilo slatko poput meda i medovine.

Htio je da bogataši toga dana dosita nahrane siromahe i gladne, a volovima i magarcima da se dade više nego obično krme i sijena.”

Maleni i ponizni su oni kojima Gospodin najviše daje i kojima je najprije došao. Zato što oni imaju mjesta u svome srcu za Božju Riječ, njihova srca spremna su biti dom Djetetu.

Naši životi pretrpani su zemaljskim stvarima i naše duše preopterećene svjetovnim brigama tako da često nemamo mjesta ni za Gospodina ni za Njegovu Riječ, a Gospodin ne može ništa uliti u čašu našeg života dok ju ne ispraznimo od svih nečistoća ovoga svijeta.

Poniznost je jedino tlo na kojem raste sjeme svetosti. Zato i jest najveća Ljubav procvjetala iz jednostavnosti uboge štalice.

Gledajmo ovaj svijet očima svetog Franje, da poput njega možemo prepoznavati Stvoritelja u svim Njegovim stvorenjima.

Neka novorođeni Kralj osvijetli sve tame naših srdaca i bude nam Svjetlo na našem putu! Sretan i blagoslovljen Božić!

fra Marin Karačić, područni duhovni asistent Frame Hercegovina

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

Održan seminar za animatore

Utorak poslijepodne. Zvonjava telefona s pozivom koji se ne odbija. Pozivom na zajedništvo, na rad, na izgradnju… Pozivom na seminar. Taj utorak oduševljenja, ili nečiji ponedjeljak ili nečije “prije dva tjedna” radost je čija je krunidba trajala od 22. do 24. listopada u Kući mira u Međugorju.

Nepunih 48 sati koje smo proveli tu… ne, zapravo ne bih o brojakama, rekao bih – tu je vrijeme stalo. Vrijeme provedeno tu stalo je u onaj prelazak praga svakog pojedinca koji je kročio na seminar, vrijeme je stalo u prvotnu sramežljivost svakoga od nas, vrijeme je stalo u napuhani balon s našim imenom namjenjen igri predstvljanja… iii BOOOM! Raspršili smo ga dodirom iglice o balon u kojemu se skrio identitet svakoga od nas. Rasplinulo se vrijeme, zaboravili smo navedeni termin i uplovili u luku zajedništva. Vrijeme za nas više nije postojalo. Postojali smo samo mi, ali više ne pod identiteom N.N. nego pod identitetom djeteta Božjeg. Jedinog pravog identiteta svakog framaša, kako nas je u svojemu predavanju naučio područni animator Kristijan Primorac. Uzevši taj identitet, pogled na bilo kojeg drugog framaša bio je odraz mene, jedni drugima bili smo zrcala. Darivali, prihvaćali, izjednačavali, pronalazili…

Animatorski seminar pod geslom “Jer tko se daruje – prima, tko se zaboravlja – sebe nalazi! (Sv. Franjo Asiški) započeli smo krunicom, sakramentom sv. ispovjedi i Sv. Misom u crkvi Sv. Jakova u Međugorju, poslije čega smo imali, gore spomenuto, upoznavanje kroz igru s balonima te uvodno predavanje našeg područnog asistenta fra Marina Karačića u kojemu nam je razjasnio geslo našeg seminara. Geslo koje nam govori da sa svojega puta trebamo skloniti sve grijehe i napasti kako bi usmjerilu svoj put k Bogu, k Onome tko je zapravo naš jedini cilj i svrha. Geslo također sadrži poruku o donošenju ploda. Glavni primjer pravoga ploda je Kristova smrt radi nas, zatim još jedan od primjera je biblijska priča o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi se ponovno rodilo, da bi donijelo plod – k tome trebamo težiti i mi sami. Truditi se nastaviti živjeti s takvom idejom čovjeka.

Drugi dan seminara započeli smo kružnim predavanjima područnih vijećnica – Ana Marije, Ive i Katarine koje su nas upoznale s pripremom i vođenjem susreta, načinom na koji trebamo spremati susrete koje ćemo u budućnosti voditi, pravoj komunikaciji i samom značenju pojma animator. Riječi animator dolazi od riječi animare ‐ što znači dati dušu i posebno me motivirala rečenica “samo onaj koji je oduševljen može uduševljavati druge” te sam, osim na papir, istu zapisao i sebi na srce da mi bude misao vodilja za svaki sastanak koji je preda mnom. Nakon što smo se upoznali sa kvalitetnim i ispravnim animiranjem sastanaka, podjeljeni u grupe sami smo animirali svoje sastanke te smo kasnije svoje radove međusobno predstavili ekipama. Naravno, dan bez molitve, za istinskog framaša i vjernika je izgubljen dan, pa smo unutar programa dan započinjali i završavali molitvom te naravno Euharistijom u toku dana.

U sklopu programa drugog dana seminara slušali smo ranije spomenuto predavanje Kristijana Primorca, naučili o odnosu prema sebi, drugom čovjeku, prema Bogu… Produbili značenje frame kao bratstva za svakoga od nas i utvrdili da ona nije izbor, frama je poziv! Navedeno predvanje je bila još jedna stepenica više u počecima naših animatorskih puteva. Složit ćete se, seminar ne bi bio seminar bez subotnjeg večernjeg zabavnog programa gdje smo se podjeljeni u ekipe borili jedni protiv drugih u igri prepunoj pitanja, izazova, borbe i žara. Povratka na start i prestizanja protivničkih ekipa. Svi smo bili nadahnuti borilačkim duhom i duhom zajedništva. Duhom koji smo ponijeli sa sobom bez obzira jesmo li bili pobjednička ili ona posljednja skupina u rezultatima igre, jer to nam na kraju nije ni bilo bitno. Bitna je bila naša izgradnja i framški duh. Nakon zabavne večeri ispunjavali smo Domus pacis pjesmom radosti zatim kroz kasno klanjanje Bogu zahvalili za sve ono što nam je darovao i što smo iskusili na ovome seminaru.

Nažalost primaknuo se i posljednji dan seminara – nedjelja, koji smo započeli molitvom, zatim Svetom Misom u međugorskoj crkvi nakon koje smo u kući predstavili svoje radionice na temu Franjine opomene i iznjeli svoju maštovitost jedni pred druge. A nakon toga je nastupio plenum – rekao bih nažalost iz razloga što je značio kraj seminara, a istovremeno i radost kao finale jednog nezaboravnog iskustva. Smatram da riječi nisu mogle iskazati izgradnju i blagoslov koji smo kao dar dobili na ovome seminaru, niti jedan dojam nije bio u svojoj punini uspješno sadržan u par riječi kojima smo zahvalili, prije svega Bogu, a zatim jedni drugima.

I ne smijem zaboraviti našu Veru, ženu bez koje Domus pacis ne bi bio potpun, ženu koja nas je hranila, koja nas je nasmijavala, čija su nam jela bila nezasitna te nas je, kako tijekom seminara, tako i na samom kraju dobro nahranila i ispratila te smo se puni dojmova, sa stavovima heroja, oduševljeni i formirani uputili oduševljavati i formirati druge.

Ivan Višić, Frama Tomislavgrad

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Noviji postovi
Stariji postovi