Oduvijek me oduševljavala riječ. Uživala sam u njenom premetanju i bogatstvu značenja pri stvaranju novih tekstova. Za mene je riječ uvijek predstavljala snagu vjernosti. Vjerojatno je tomu presudila činjenica da sam odrastala s onom poznatom izrekom: “Držim te za riječ”!
To je značilo dati sigurnost nekomu da ćeš stati iza svojih riječi, da će tvoje djelo pratiti ono što govoriš. Istina da djelima tek pokazujemo svoju vjeru ali je snaga naše vjere utkana u riječ. Prije svega riječ kojom smo stvoreni. Bog kada stvara to čini po riječi: reče Bog i bi tako. Ti i ja smo stvoreni riječju koja nam je udahnuta i koja nam je darovala život. Zapravo, najsnažnija molitva koju pred Isusovom ljubavlju izreknem sadržana je u dahu koji postaje riječ. I ta me riječ uvijek ispunjala, uvijek poticala na autentičnije življenje Evanđelja. Ta me riječ mijenjala i ispunjala mirom. Upravo tako je i sv. Franjo molio dok je ponavljao: Bog moj, sve moje! I kako svjedoči brat Bernard svaki put kada bi sv. Franjo izgovarao ovaj uzdah ton bi bio drugačiji.
U mnoštvu današnjih riječi, bojim se da smo izgubili ljubav prema toj istoj ljepoti. Sve teže izričemo iskrenu molitvu srca, a lako nabrajamo već napamet naučene molitve koje se ni ne hvataju za tlo naše duše. Sve rjeđe drugima govorimo o svojim nutarnjim borbama. Sve nas je više sram riječima opisati koliko nam netko znači.
Zašto nam je u nekim prigodama lakše nekomu kupiti neki dar nego mu darovati riječ poticaja i ohrabrenja?
Ne znam jesmo li svjesni da je najvrijednije što jedni drugima možemo dati satkano u riječima koje trebaju biti izgovorene. To tako malo košta a puno vrijedi. Nikakve stvari ne mogu nadmašiti riječ. Stvari su samo podsjetnik na onu izgovorenu riječ dok smo ju dijeliti s onima koje volimo, ili na tišinu koju smo podijelili s onima koje smo i tada razumjeli. Najljepše što jedni drugima možemo darovati je zapravo u nama: to je naša ljubav prema toj osobi koju izražavamo riječima, naša vjernost prijateljstvu koju učvršćujemo u tišini.
Kad dođeš na Euharistiju, dok klečiš pred Tajnom Kristove žive prisutnosti u posvećenom kruhu, nemoj zanijemiti. Izreci mu svoju tjeskobu. Budi iskren u svojim željama. Ne srami se siromaštva svojih riječi. Govori Mu iz srca.
Kad si s Prijateljem budi prisutan u tom trenutku i dijeli s njim svoju tišinu.
Jednako tako čini i s braćom koju ti Bog daruje.
Nemoj se brinuti za darove kojim ćeš nekoga razveseliti. Daruj im riječ.
Ne boj se za trenutke u kojima trebaš utješiti nekoga a teško ti je sročiti to u govor. Daruj im tišinu.
Budi Riječ. Budi Radosna vijest današnjem čovjeku.
s. Matija Pačar