Ljetni kamp Frame Hercegovina opisala bih jednom riječju, „korak“. Zato što je ovaj kamp značio napraviti korak izvan svoje zone komfora – ostaviti udobnost, otvoriti se, biti ranjiv, poslušati, izreći, zaplakati, nasmijati se iskreno. To je bio hrabar korak prema drugima i prema Gospodinu. Nas tridesetak framaša odlučilo se na taj korak na ovogodišnjem kampu, koji se održao od 21. do 25. srpnja na Blidinju.
Prvi dan bio je posvećen upoznavanju, dolasku i svetoj misi koju smo slavili u crkvi Gospe Snježne. Večer je završila molitvom i praktičnim uputama, ali u zraku se osjećalo uzbuđenje, zajedništvo koje se tek počinjalo stvarati.
Drugi dan bio je naš prvi pravi korak. Jutro smo započeli tjelovježbom i molitvom. Hodali smo do križa na Borovoj glavi. Na tom putu, uspinjući se i pomažući jedni drugima, osjetila sam što znači bratstvo. Iako je umor lagano dolazio, ništa nije moglo umanjiti ljepotu svete mise. Vratili smo se u kamp fizički iscrpljeni, ali duhovno ispunjeni. Popodnevno predavanje fra Svetozara Kraljevića bilo je pravo nadahnuće, riječi koje su budile srce. Navečer smo imali zabavnu večer, a nakon nje je uslijedio noćni mir.
Treći dan išli smo u Masnu Luku. Na putu do Masne Luke osjećali smo se kao pravi planinari. Tamo smo imali svetu misu koju je predslavio fra Alojzije Slavko Anđelić, a nakon svete mise imali smo ručak. Kada smo se vratili u kamp imali smo predavanje fra Sretana Ćurčića, a nakon toga radionicu koju je održala Marija Brbor koja je član GSS-a. Kroz tu radionicu naučila nas je kako pomoći osobi sa opeklinama, kako postupiti kod ugriza zmije, pothlađivanja… Pokazala nam je tehničku opremu za spašavanje poput užeta, karabinera, pojasa… Vjerujem da smo se svi zabavili i naučili mnogo toga na toj radionici. Večer smo završili molitvom i zajedničkim druženjem okupljeni oko vatre.
Četvrti dan išli smo na Kedžaru. Posjet Divi Grabovčevoj bio je trenutak tihe snage. Njezina priča, misa fra Ante Marića, šapat vjetra i druženje s ljudima koji su mi već prirasli srcu. Kada smo se vratili u kamp, imali smo rad po skupinama koje su vodili područni vijećnici, a teme su bile povodom 800. obljetnice Pjesme stvorova.
Posljednji dan došao je brzo. Poslije jutarnje molitve i doručka, imali smo plenum kojim smo zaključili ovih pet dana kampa. Pomalo u tišini, s osmijehom, ali i tugom, spremali smo stvari i vraćali se kućama. Ipak, iako smo se fizički vratili, srce je ostalo gore na planini. U onim jutarnjim molitvama, u pogledu prema križu, u slobodnom vremenu kojeg smo ispunili igranjem odbojke, karata, gledanje zvijezda, u riječima predavanja, u osmijehu framaša koji do jučer nisu znali moje ime, a danas su mi postali braća i sestre.
Pet dana na kampu nisu bili obični dani, bili su to koraci prema dubljoj vjeri, iskrenim susretima i miru sa samim sobom. Dani koji su nas podsjetili tko smo, zašto vjerujemo i koliki je blagoslov biti dio ove velike franjevačke obitelji.
Andrea Zovko, Frama Međugorje