Kada bi počeli pričati o normalnosti onda bi brzo uvidjeli da je to vrlo subjektivna kategorija kojom se mi branimo od onoga što se nama možda ne sviđa ili što ne shvaćamo do kraja. Ipak, pojam normalnosti više ima veze s običnošću. Ako uzmemo Isusov život za primjer onda vidimo kako je Isus živio 33 godine a od toga samo 3 godine je činio čuda, javno se isticao svojim propovijedanjem, plijenio pažnju onih koji su ga slijedili ali i onih koji su bili protiv njega. Što je onda s ostalih 30 godina?
Isus živi u običnosti. Rekli bi, živi normalno kao i sva druga židovska djeca toga vremena. Vjerojatno je s Josipom vrijeme provodio u radionici, družio se sa svojim vršnjacima, tražio Marijin zagrljaj kad bi bio žalostan. Isus je 30 godina, proveo potpuno skrovito.
Možda mi danas previše bježimo od te običnosti, kako u društvenom životu tako i u duhovnom. Nije nam dovoljno to što s prijateljima sjedimo, družimo se i jedemo. Imamo potrebu to podijeliti na društvenim mrežama kako bi nas drugi lajkali, kako bi dobili nečiju pažnju. Jednako tako, nije nam dovoljno jednostavno sudjelovati na slavlju Svete Mise nego tražimo nešto gdje ćemo se “osjećati” dobro, radosno, ushićeno. Zar pred Isusa ne smijemo doći nezadovoljni, neraspoloženi, tužni, razočarani, ljutiti? Zar pred Isusom ne možemo biti obični? Zašto nam je teško održati vlastitu molitvu postojanom, ali kad su neka duhovna okupljanja to ne preskačemo?
Sveta Mala Terezija svim je silama nastojala kako ona to kaže “ni u čemu biti drukčija od drugih”. Odnosno živjeti jednako kao i sve druge sestre, ničim ne prisvajajući posebnu pažnju. A bila je posve drugačija. Jednako kao što je i svatko od nas jedinstven i neponovljiv. Ali živjeti svoju originalnost ne znači da moramo biti u nečemu iznad svih. Živjeti svoju originalnost znači pronaći svoj osobni način povezanosti s Isusom. Ne možeš to učiniti u buci i u masi. Isus te čeka u tvojoj samoći.
Ne smijemo promatrati svetost kao put za odabrane. Svetost je odluka koju ti i ja trebamo učiniti za sebe. U crkvenom dokumentu Drugog Vatikanskog sabora piše: “Svi će, dakle, Kristovi vjernici u svojim životnim uvjetima, dužnostima i okolnostima po svemu tome iz dana u dan biti posvećivani ako s vjerom budu sve primali iz ruku nebeskoga Oca te surađivali s božanskom voljom, čineći u samoj vremenitoj službi očitom onu ljubav kojom je Bog ljubio svijet.”
U svim životnim uvjetima. Bilo da si član brojčane obitelji ili si sin/kći jedinac/jedinica. Bilo da si odrastao u skromnom domu svoje obitelji ili si imao više od toga.
U svim dužnostima. Bilo da si predsjednik bratstva ili si obični član svoje Frame. Bilo da si uspješan u nekom sportu ili svoje talente još uvijek tražiš.
U svim okolnostima. Bilo da si potpuno zdrav ili si pogođen nekom bolesti. Bilo da si siguran s onim što imaš ili si u strahu što ćeš učiniti sa svojim životom.
Sve primaj iz ruke Božje. I živi jednostavno kao što je to i sv. Franjo činio. U svakodnevici, u običnim danima, jednostavnim molitvenim zazivima, u tišini i osamljenosti budi s Isusom.
Budi to što jesi, i to je već dovoljno.
s. Matija Pačar
