„Ne postoji nešto što ne postoji“
Dogodi se često da čovjek stane. Nekad se događa da stoji. Dođe – kažu – takvo vrijeme. On gleda, promatra, razmišlja. Propinje se na prste kako bi što bolje promotrio okolinu. Stvara širinu pogleda. Promatra puteve, mjesta, ljude, odnose. Usvaja sadržaj, opseg i doseg. Dogodi se često da čovjek gleda. Nekad se događa da blene. On tada zamišlja ishode i stvara scenarije na temelju onog viđenog. On misli i misli da mišljenjem ide naprijed. Dogodi se često da čovjek misli. Nekad se događa da misli. On zatim spusti pogled i vidi da stoji. Točnije, gleda kako stoji. Zamisli se čovjek onda i zapita: „Pa zar nisam na mjestima? Zar nisam s ljudima? Zar nisam na putevima?“.
„Možda se sve pojavi samo od sebe“
Dogodi se često da se čovjek tješi. Nekad se događa da se tješi. On se nalazi na sredini, na raskrižju, i misli. Cijeli je život slušao ode i hvalospjeve mišljenjima i širinama. Učili su ga da to gura naprijed. Dogodi se često da čovjek čeka. Nekad se događa da čeka.
„Možeš odlučiti koliko ćeš se mučiti“
Shvati čovjek da mu nije mjesto na mjestu. On odluči krenuti. Da ne bi bila šteta tolike širine, krenuo je u širinu. Shvatio je da ne može. Dogodi se često da se čovjek razdire. Ne daj, Bože, da se razdere. Shvatio je da nije stvoren za kretanje u širinu.
„Dok ne pokušaš nećeš saznati tko si zapravo ti“
Krenuo je čovjek jednim putem – prema jednom mjestu – stvarati neke odnose – biti s nekim ljudima. Ostao je cjelovit. Ta stvoren je čitav. Krv je prostrujala njegovim tijelom. Čovjek je bio zadovoljan jer se kreće. Bog je bio radostan jer mu čovjek dolazi.
„Pokreni se“
Shvaćaju oni kojima se događa. Možda i oni kojima se dogodi.
Možda će sada shvatiti svi…
On kaže:
Hajdete… Mt 4,19
Neka dolaze… Mk 10,14
Uđite… Mt 7,13
Hajdete… Mt 8,22
Pođi… Mt 9,9
Pođite… Mt 10,6
Dođite… Mt 11,28
A on/i:
…pođe (za njim)… Mt 9,9
…pođu (za njim)… Mt 4,22
…pođu (za njim)… Mt 9,27
Isus isto tako često „ustaje i polazi“ (Mt 9,19) i „obilazi“ (Mt 9,35) kao onaj kojeg trebamo slijediti. Zašto onda mi stojimo? Stojimo i razmišljamo o tome kako bi sve izgledalo kada bi krenuli. Nije loše razmišljati, promišljati, zamišljati. Dapače, to su vrlo pozitivne karakteristike. Problem nastaje kad nedostaje kretanja. Džaba ti gorivo ako ne planiraš koristiti auto.
Imaš poziv na nešto – kreni.
Ne znaš kakav poziv imaš – odaberi JEDAN smjer i kreni. Nemoj misliti da s tromeđe vidiš svaki kutak svake zemlje. U glavi zadrži onu spomenutu širinu, a nogama kreni u jednu zemlju.
Ne znaš riješiti neku neugodnu situaciju – kreni.
Kaže Isus „odstupite“ onoj svjetini i sviračima koji su mislili da je djevojka umrla (Mt 9,24). Opet neko kretanje. Promjena mjesta. Možda i to ima neko značenje. Valjalo bi pitati ove što naučavaju.
Uglavnom, kretanje je čudo.
P.S. Citirane stihove iz prvog dijela teksta napisao je G.B. On ne piše baš duhovne pjesme, ali mislim da Bog preko svakoga može poslati poticaj, savjet ili šamar razbuđivanja.
Mir i dobro.
Tekst je izvorno objavljen u časopisu Tragovi
Luka Rezo