U petak popodne naša Frama krenula je na duhovnu obnovu u Međugorje, koja se održala u Kući mira. Kada smo stigli, veselo su nas dočekale dvije, svima koji dolaze u Kuću mira poznate, vesele gospođe. Nakon što smo se smijestili i odmorili, imali smo Svetu misu u maloj kućnoj kapelici. Ta misa je bila predivna, mala kapelica, nas 40ak, gitara, pjesma i svi zajedno slavimo Euharistiju. Poslije Svete mise imali smo večeru, te smo se zaputili u kapelicu gdje smo postavljali jedni drugima pitanja i razgovarali. Tu je bilo smjeha, veselja ali i ozbiljnog razgovora. Prije spavanja imali smo večernju molitvu, poslije smo uz gitaru i harmoniku pjevali i onda smo otisli na počinak.
Nakon ustajanja, u 8:00 bili smo u kapelici i molili jutarnju molitvu i onda smo se uputili u Majčino selo. Tamo su djeca bez roditelja, samohrane majke, ovisnici.. Vidjeli smo djecu bez roditelja, djecu koje smo, iako im zivot nije lak, dočekali sretne. S veseljem su nas dočekali u svom malom skromnom domu. Nismo ih htjeli dugo zadržavati, pa smo se uputili u zajednicu “Milosrdni Otac”. Tu su ljudi koji su se odvojili od Boga, te su tu došli kako bi našli mir i kako bi uz Boga počeli svoj život iz početka. Čuli smo svjedočanstva od dva čovjeka čiji su životi bili teški. Kad smo došli kući imali smo dosta slobodnog vremena, kojeg smo iskoristili za šetnju po Međugorju. U međugorskoj crkvi bila je misa, prije koje smo imali priliku za ispovijed. Navečer je bilo klanjanje u kapelici. Tu smo razmišljali o problemima, o stvarima koji nas muče i molili smo se Bogu za nas, naše pokojne, obitelji i prijatelje. Klanjanje je završilo pjesmom. Cijelu večer smo se družili, pjevali, smijali i pomalo pospani krenuli na počinak.
Nedjelja je počela jutarnjom molitvom i doručkom, nakon kojeg smo se uputili prema crkvi. U planu je bio odlazak na Brdo ukazanja, no zbog lošeg vremena i terena smo bili spriječeni. Ali to smo vrijeme iskoristili za molitvu Gospine krunice. Vratili smo se u kuću i imali smo Svetu misu s kojom je ova duhovna obnova završila. Poslije ručka smo krenuli iz Međugorja i posjetili smo Humac. Vidjeli smo muzej, crkvu i bili smo u samostanu. Polazak kući svima nam je teško pao.
Biti na seminaru,osjetiti to zajedništvo – pa to je tako poseban osjećaj. Toliko mladih, svi zajedno uz molitvu i pjesmu, pa ima li što ljepše? Ovaj seminar je toliko utjecao na sve nas. Imali smo priliku razmisliti tko smo mi. Posvetit se Bogu, odmoriti od mobitela i ostale tehnologije, te se posvetiti samo sebi. Vidjeti tu djecu u Majčinom selu, sa osmjehom na licu, to je pravi blagoslov. Mi imamo sve što je potrebno za normalan život, dok oni imaju jedni druge i tete što ih čuvaju, ali opet su sretni i zadovoljni. Vidjeti momke u čijim se očima vidi nada i želja za boljim životom. To mijenja moje razmišljanje i gledanje na život. Dok sam bila na seminaru počela sam se družiti sa osobama koje prije nisam baš znala. Svi smo bili kao jedno. Hvala fra Ivanu i našem vijeću što su se potrudili oko programa i da sve prođe u najboljem redu. Hvala gospođama koje su nas srdačno primile i kuhale odlična jela. I na kraju hvala dragom Bogu što je sve prošlo u redu, bez ikakvih problema. Ovo je za mene bilo jedno predivno i nezaboravno iskustvo. Vjerujem da tako misle i ostali framaši. Mir i dobro!
Marija Hrkać, Frama Posušje
