Moram priznati da mi je ovu kolumnu najteže napisati! Toliko toga na srcu mi je ovaj dan, a premalo je riječi kojima bih obuhvatila zahvalnost za ovu posebnu godinu sv. Franje. Osam stoljeća od njegove smrti mene je na poseban način približilo upravo toj sestrici kojoj je Franjo na koncu života pjevao: “Dobro mi došla!” I bez obzira na iskustvo promatranja te neshvatljive tajne našem ljudskom srcu posebno sam zahvalna sv. Franji da mi je bio zagovornik dok sam molitvom pratila posljednje disanje jedne meni drage osobe. Čudesno je da se cijeli život nastojimo objasniti i da najviše nerazumijevanja dolazi iz nedostatka komunikacije, a zapravo najjača riječ s kojom stojimo pred Isusom je ono jednostavno i siromašno disanje. To je sv. Franjo jako dobro znao dok je u večer svoga Transitusa okupio braću oko svoga izranjenog tijela, a zacijeljenog srca. Zamišljam kako su Rufin, Leon, Angelo i Masseo, kao i danas kraj njegova groba, okružili svoga brata i promatrali njegovo disanje. Njegov Bog moj i sve moje koji se udisanjem i izdisanjem pretvarao u mir! Mir kojim je ispunio svoju čežnju: da ne tješe njega nego da on tješi druge. I u tim trenucima kad su sigurno bili žalosni zbog Franjine smrti, s prazninom koja je ostala iza njegova prijelaza u Vječnost, Franjo im je dao svoj posljednji cijelov mira!
Neka nam Franjo pomogne da rastemo u toj jednostavnosti i da drugima možemo biti braća i sestre mira! U svijetu u kojem živimo imamo previše ponuda i svjedočanstava, ali ne dajmo se zavesti u pokušaje da nekoga kopiramo. Slijediti sv. Franju, danas, osamsto godina nakon njegove smrti ne znači ponavljati geste i djela koja je on činio ili recitirati njegove citate. Slijediti sv. Franju znači otkriti svoj mir u Bogu. Usmjeriti svoj pogled prema Raspetoj Ljubavi i dati da nas ona preobražava. Dopustiti Njegovu svjetlu da obasja našu svakodnevicu i našu narav ovakvu kakva jest. Povjerovati u Ljubav kojom smo otkupljeni i ljubljeni ne zbog onoga što mi poduzimamo ili zbog snage koju imamo, nego zbog Njegova milosrđa koje nas želi zagrliti u onome gdje jesmo, preko onih jednostavnih ljudi koje nam Bog šalje kao braću i sestre.
s. Matija Pačar