Pitate se kako najbolje provesti svoj dan, najljepše, najispunjenije?
I mi smo se pitali te smo se stoga odlučili provesti cijeli dan uz Gospodina.
24 sata za Gospodina. Zvuči čudesno, zar ne?
Toliko vremena posvetiti samo jednoj osobi. Predati Mu svoju dušu i tijelo. Svoje srce i svoj um. Sve svoje strahove i boli, sve svoje (ne)ostvarene snove i sve (ne)učinjene postupke. Toliko grijeha, nama možda bez razloga utrošenih nadanja, toliko proplakanih suza…
U petak, 24.1., u 20h, započeli smo svoj dan za Gospodina klečeći pred Presvetim izloženim na oltaru. Svih 24 sata framaši su se izmjenjivali i dolazili pred Gospodina. Iznova Mu posvetili svoje živote, zahvalili mu na svemu što im je On priuštio i dao. 24 sata crkva sv. Ivana Krstitelja bila je otvorena za sve župljane koji su se odazvali na naš poziv te su time dodatno uljepšali naš dan. Gospodin je obavio naša srca u nova ruha, obnovio nas iz korijena i ulio nam novu nadu. Dao nam razloge da se zaljubimo u Ljubav i u potpunosti joj se predamo. Nakon toliko provedenih sati uz Gospodina, u subotu, 25.1., u 17h, naš župnik i duhovni asistent, fra Tomislav Jelić, započeo je s ispovijedi framaša i župljana. Nakon ispovijedi imali smo završno klanjanje te Svetu Euharistiju. Zahvalni Gospodinu, uvjeravamo i vas u to da je Gospodin u svakom trenutku uz nas i da nas želi kraj sebe. Isus izgara od želje da uđe u naša srca. Posvećujmo Mu više vremena, ne samo onda kada se od nas to traži, nego cijelog svojega života, bez obzira na okolnosti.
“Šutim poput grlice zaklonjen u Ljubav, ispred bijele hostije i slušam kako mi govoriš: “Kad bi znao koliko te ljubim, ne bi gledao svoje rane ni boli. Gledao bi samo moju ljubav koja bi te liječila.”
Frama Ružići