Te sam večeri hodala ulicom pogunte glave, sva potištena i klonula od briga koje su me mučile. Neuspjesi, padovi, razočaranja… Sve što je moglo poći nizbrdo, tada je pošlo. Svijet se rušio. Bezvoljno sam se vukla ulicom teškim koracima, kao da mi je na leđima teret od nekoliko tona. U jednom trenutku, opazim kako se pored mene pojavio nepoznati mladić u invalidskim kolicima. Prođe pored mene, okrene se i neopisivo radosnim glasom mi reče: “Dobra večer!” I projuri čovjek pored mene kao da je u formuli, a ne u invalidskim kolicima! I gledam u njega… Zastanem, podignem pogled prema gore, nasmijem se i kažem: “Ok, shvatila sam!”
A što sam to mogla shvatiti? Samo sam pogledala svoje ruke i noge. Zdrava sam! Mogu hodati, skakati, trčati! Imam dovoljno zdrave oči kako bih se mogla diviti svemu što me okružuje. Stotinu je razloga zbog kojih se mogu radovati i smijati, a što ja radim? Toliko je ljudi kojima su mnogo teže životne okolnosti ukrale osmijeh s lica. Pa ipak, unatoč svim problemima, upravo ti ljudi uspjevaju skupiti dovoljno snage i hrabrosti za živjeti svaki novi dan punim plućima. Podsjećaju nas da je duh onaj koji čovjeka čini snažnim, bez obzira na sve tjelesne slabosti. Shvatila sam da sam tako često preokupirana svojim problem(čić)ima i da gotovo uvijek imam potrebu dovesti ih do apsurda – ponašam se kao da je upravo moj problem veći od svih, a da pri tome uopće nisam svjesna svega što imam, što mi je darovano. Toliko puta vrtim u glavi filmove onoga što se dogodilo jučer, tako se često brinem za ono što će biti sutra da uopće ne uspijevam živjeti sadašnji trenutak. A upravo mi je sadašnji trenutak najdragocjeniji.
Kaže sv. Terezija od Djeteta Isusa:
“Moj Bože, ti znaš, da bih te na zemlji ljubila,
imam samo danas.
Ljubim te, Isuse, čeznem za tobom,
budi na jedan jedini dan moj oslonac.
Dođi, Kralju mojega srca, daruj mi svoj osmijeh.
Samo danas.”
Kada bismo barem svaki dan živjeli kao da imamo samo danas… Kada bismo barem malo više vjerovali da upravo tu, gdje jesmo, s ono malo volje i talenta što imamo, možemo napraviti čudo. Već danas.
Iva Budimir