Teret.
Toliko toga nam je u životu teret, ponekad ljudi, ponekad stvari. Ponekad ni sami nismo svjesni što nas opterećuje. A živimo. Guramo dalje. Počevši od najmanjeg problem u životu, ljudi imaju tendenciju da svoj um opterete u većoj mjeri nego je to potrebno. Biraš, brate, između dvije majice, i opet ti treba pola sata da skontaš koja ti je ljepša. I to je neka vrsta tereta. Nasekira te profesor ili je predmet pretežak za naučiti, pa je i to teret. Barem mi to tako gledamo. Jašta je nego teret, ‘ko će to… Pa se onda sekiraš i ne možeš više od muke ni spavati. Možda se tvoj genijalni mozak isto tako prisjeti neke glupe stvari koju si rekao/uradio prije 7 godina, ali on to ipak pamti i evo baš sad ti ne da spavati jer te opterećuje takvim glupostima. Al’ nije teret samo psihički. Treba nekad i kariolu pogurat. Treba nekad nešto i iskopat. Treba i potrčat i skočit. Treba i radit, namučit se. Treba i fizički teret podnijeti.
Dug je život. Dosta puta se treba dobro umoriti da dobijemo ono što bi htjeli. Dosta puta je taj put protkan velikim teretom na našim leđima. Imamo i teret grijeha, savjesti, koji je za većinu ljudi zapravo i najveći teret koji mogu imati. To je tek onaj pravi teret koji nam noćima ne da zaspati. Često i tu ludu savjest opteretimo glupostima, sitnicama.Ali, je li ovaj sav teret u životu toliko težak. Guram li ja ko Sizif, a na kraju od toga nikakve koristi? Možda sav ovaj teret, koji se na prvu čini kao neka ogromna prepreka, i nije toliko loš?Da u životu nemamo nikakav teret, kako bi ojačali? Da ponekad ne moramo „sjest za knjigu“ kako bi intelektualno napredovali? Da ne moramo raditi i boriti se, kao bi nam ruke očvrsnule i kako bi nam se tijelo razvilo?Nije sve onako kako se čini na prvu. Tako je i s teretom, iako na prvu ogroman i težak. Iako nas ponekad gura prema odustajanju, naše je da ga odgurnemo natrag. Naše je da se odupremo, prihvatimo ga i da napredujemo zbog njega. Samo tako trebam i samo tako mogu biti bolji nego što sam bio.
I zato, Sizife, ne guraš džabe. Ne guraš ni meni, ni roditeljima, ni prijateljima. Ne guraš teret društvu i okolini. Guraš ga sebi, da budeš bolji, da budeš jači i da budeš pametniji. Zato samo tako nastavi!
Mario Rajič
