“Kad bi imao dar proricanja
I znao sve tajne
I sve znanje;
Kada bi imao puninu vjere,
Tako da bih brda premještao,
A ljubavi ne bi imao,
Bio bih ništa. ”
1 Korinćanima 13, 2
Wow! Iznova me ovaj dio hvalospjeva zastrašuje. Svo znanje, sva punina vjere koja se može zamisliti, sve tajne padaju u vodu bez ljubavi. Glupo bi bilo sada postaviti pitanje što je onda ta ljubav, kad Ivan savršeno, kratko i jasno kaže: Bog je ljubav! ( 1 Iv 4,16 ) I uistinu, On je sama ljubav. No, moja je ljubav čudna. Kao malo dijete skače, trči, bježi, umiljava se, a onda traži još. Dolazi u raznim oblicima. Prema raznim ljudima, ali danas imam potrebu pisati o ljubavi ljudskog kroja s učincima nebeskog dodira, ljubavi koja u sjedinjenju s Njim stvara novi život.
Čovjek se zaljubi i onda voli. Čiča miča, gotova je priča. Ne ide to baš tako lako. To me on naučio. Vjerujem kad se prepozna u ovome tekstu da mu neće biti po volji jer nije baš da voli da ga itko hvali. Vjerujem da svatko u životu ima zadatak koji mu On povjeri (Njemu Bog baš vjeruje kad mu je povjerio mene). Njegov zadatak je da preko njega upoznam Ljubav.
Ljubav koja zna čekati da prođu ispitni rokovi da bi provodili vrijeme skupa – Ljubav je strpljiva.
Ljubav koja zna dati sve od sebe, a ne tražiti ništa zauzvrat. – Ljubav ne traži svoje.
Ljubav koja se neće naljutiti iako kasniš po tko zna koji put. – Ljubav se ne razdražuje.
Ljubav koja zaboravlja svaku manu i glupost i briše je kao da nije ni postojala – Ljubav zaboravlja i prašta zlo.
Ljubav koja pretrpi i ljutnju bez ikakvog razloga. – Ljubav sve ispričava.
Ljubav koja je u svakom trenu spremna na sve samo za osmijeh na licu. – Ljubav sve podnosi.
Ljubav koja će te iznova svaki dan podsjećati na onu Ljubav s velikim Lj.
Ta ista Ljubav koja je s najvećeg prijestolja sišla na ovu bijedu, imajući pred očima svaki moj grijeh, svaku izdaju koju ću mu pripremiti, svaki šamar koji ću mu dati svojom nevjerom. Ljubav koja je sve to osjetila u svom srcu, a ipak je uzela križ i umrla za mene da mi dokaže da me voli, bez obzira na sve, jer Ljubav nikad ne prestaje.
Veliki je zadatak voljeti nesavršeno biće savršeno, ali tu se očituje njegova veličina. I zahvalna sam tom čupavom biću što naš pogled uvijek usmjerava k Ljubavi. I kad god hoću reagirati na nešto što meni ne odgovara, samo si ponavljam hvalospjev. Jedinu definiciju ljubavi koju priznajem.
Antonia Gašpar