Vjerojatno se svi koji ste ikada bili na nekom izvoru, sjećate prvog susreta sa istim. Koliko li je samo čudo da između svih silnih stijena, zemlje i korijenja izbije nešto tako čisto poput vode. Ista ta voda je i izvor našeg života i samim time je još fascinantnije promatrati taj izvor kako se, pritisnut sa svih strana, bori da opstane, da preživi i da donese život. Od izvora kojim počinje mali potočić lako se može pratiti trag do njegovog ušća u more, bilo samostalnog, bilo kroz neku rijeku. Iako vas, pretpostavljam, o rijekama i morima toliko toga i ne zanima, ova paralela je možda i najlakši način da vam približim naredne redove ovog teksta.
Naravno da je nama u životu, ‘sem ovih izvora vode, bitan i još jedan izvor, a to je onaj iz kojega izlazi naša duhovnost. Možda toga nismo ni svjesni, ali svi mi, taj izvor imamo. Netko taj izvor pronalazi u mjestu, netko u drugim osobama, netko u molitvi, netko u šutnji i tišini, netko u svemu ovome zajedno, ali jedno je sigurno, svi svoj izvor imamo, samo što su neki od nas još uvijek u potrazi za istim.
Pronaći izvor ne znači da ga se moramo stalno i slijepo držati. Ne znači da se od njega ne smijemo odvajati i da ga ne trebamo puštati od sebe. Naprotiv, probajte stati na izvor rijeke, pa ćete vidjeti koliko dugo će te uz njega uspjeti ostati. Na izvoru je lijepo i na izvoru je „voda“ najčišća, ali je i njegova snaga tu najveća. I bez obzira što mi mislimo da to možemo podnijeti, bez obzira što je taj izvor samo naš i što je možda najposebnija stvar u našem životu, bez obzira na sve to, treba znati kako s njim postupati. Trebamo izvor pustiti da teče svojim prirodnim tokom, trebamo dopustiti da nas „opere“ od svega onoga prljavog na nama, čak i onda kada nismo toliko blizu njega, ali isto tako trebamo paziti da ne odlutamo predaleko, da naš izvor ne izgubi svoju snagu.
Kao što već rekoh da možemo pratiti izvor rijeke od njenog početka, pa sve do ušća i mora, tako i naše duhovne izvore možemo pratiti na sličan način. Lijepo je znati gdje počinje i kuda nas vodi taj izvor. Lijepo je znati da postoje i neki drugi izvori i rijeke života koje će se ispreplesti s našim, ali će nam opet konačni cilj, konačna destinacija, biti ista. S tim mislima i trebamo živjeti s drugima oko nas. Ponekad su naši i tuđi izvori prljavi i mutni, zato trebamo znati prići drugima i pustiti da ih naš izvor očisti, trebamo znati pustiti druge da očiste naš izvor, ako se muti, ali isto tako nikada ne smijemo težiti da nam izvori postanu jednaki. Trebamo paziti da ne zaprljamo druge izvore i da drugi ne zaprljaju naš izvor.
Kada sam prvi put, na jednom od susreta mjesnog bratstva, čuo da taj neki osobni izvor uopće postoji, istog trenutka sam počeo razmišljati na što se on kod mene odnosi. I vjerujte mi, što sam više razmišljao, to sam manje znao. Pokušavajući tražiti svoj izvor na taj način, u nekim trenutcima sam forsirao i neke druge, lažne izvore, ali svi su bili kratkoga vijeka. I onda se malo stišala ta bura u meni. Shvatio sam da možda ne trebam pod svaku cijenu tražiti taj izvor. Možda će taj izvor u svoj svojoj punini naći način da pronađe mene. Možda će se taj izvor pojaviti sasvim spontano i onda i ondje gdje ga najmanje očekujem. Tek’ onda kad sam shvatio gdje je moj izvor, vidio sam da je cijelo vrijeme bio pored mene, a ja, zaokupljen drugim stvarima i tuđim izvorima, nisam ga mogao pronaći. Zaokupljen traženjem istog tog izvora, nisam dao da on pronađe mene.
Bez izvora, našeg života nema. Bio to izvor vode, izvor hrane ili izvor duhovnost, pravoga života bez njega ne može i neće biti. Možemo od drugih kupiti mrvice, ali po čemu smo onda posebni? Gdje onda taj moj izvor koji je Gospodin naumio dati samo meni? Bez obzira ako se možda i nalazi na istom mjestu kao i onaj mog prijatelja ili prijateljice, čak i tada, moj izvor mora biti poseban i svojstven samo meni, a ako ga nemam, gubim se. Ako ga nemam tuđi izvori i njihove bujice me ponesu u smjeru u kojem možda i ne želim ići, ali se teško oduprijeti. Teško se izboriti za sebe u ovome svijetu, teško je ne davati pažnju utjecajima drugih, ako je moj izvor slab. Tek onda kada ga dovoljno ojačam, toliko da i sam imam strahopoštovanje prema tom izvoru, onda sam svoj i onda sam pronašao sebe. Onda moj izvor postaje Izvor, a to i je ono čemu težim i ono što sam tražio.