Bio je to jedan tmuran i kišovit petak, 24. travnja 2015., kada se naše bratstvo, kao i svakoga petka, okupilo na uobičajenom mjestu. Ali to nije bio nimalo običan susret – imali smo obred primanja simpatizera u Framu. Susret smo započeli molitvom, a potom je uslijedio obred. Naš duhovni asistent, fra Nikola Rosančić, pročitao je ulomak iz Evanđelja u kojem se govori o Isusu kao dobromu pastiru te nam ga uspio približiti na veoma slikovit način. Sebe je usporedio s najamnikom – „koji nije pastir i nije vlasnik ovaca“ (v. Iv 10, 12a), a mi framaši smo ovce koje trebaju slušati glas našeg dobrog pastira, Isusa Krista. Jer, kako On sam kaže: „Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce.“ (Iv 10, 14-15) Fra Nikola se osvrnuo i na teškoće koje ćemo kao sljedbenici Krista i sv. Franje trebati prebroditi, na sva prozivanja, neistinite tvrdnje i upiranja prstom. Dodao je kako nije lagano ostvariti naš poziv, ali trebamo ustrajati i sve oko sebe zapaliti vatrom Duha Svetoga. Sve što je bitno, nalazi se samo u Bogu, stoga se ne smijemo hvatati u ljudske zamke i dopustiti posrtanja na svojem framaškom putu. Nakon ohrabrujućih riječi duhovnog asistenta, bratstvo je s radošću u srcu primilo 9 novih članova koji su se odazvali glasnim „Evo me!“ Iskrenim čestitkama pridružila se i voditeljica formacije, Zdravka, koja je pohvalila trud simpatizera i njihovo zanimanje koje su iskazali prema Frami i sv. Franji u proteklih nekoliko mjeseci. U tom kratkom razdoblju uspjeli smo se zbližiti i zavoljeti, kako i dolikuje jednom bratstvu.
Susret su nastavile naše framašice – Petra, Anamarija, Zdravka i Barbara, koje su nam ispričale doživljaje o svojem boravku u Asizu. Kroz fotografije i priču o Franjinom životu na svakom od posjećenih mjesta pokušale su nam dočarati svoje novo iskustvo. U njihovim riječima se mogla vidjeti sreća zbog tog putovanja o kojem vjerojatno sanja svaki framaš. Svojim izlaganjem u kojeg su uložile mnogo truda proširile su i naše znanje.
Na kraju susreta svi smo s velikom radošću izmolili molitvu franjevačke mladeži koja je, vjerujem, svojom snagom uspjela otjerati sivilo oblaka koji su se toga dana nadvili nad našim mjestom. Uslijedila je zakuska i fotografiranje, a smijeh se orio našom dvoranom i bratska ljubav mogla se osjetiti u zraku. Otišli smo kući s osmijehom na usnama i Božjim blagoslovom kojeg nam je naš fra Nikola netom prije udijelio. Zahvalni smo dragom Bogu što nam je udijelio ovu milost da možemo biti zajedno i hoditi Kristovim i Franjinim putem.
Ivona Grbavac, Frama Humac