Na nedjelju Pedesetnice, 23. svibnja 2021., proslavili smo Obred primanja i obećanja u Frami Mostar pod geslom: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim.“ (Rim 5,5). Geslo je uzeto iz ulazne pjesme svetkovine. Naši prvoobećanici su prigodno u ulaznoj procesiji u rukama nosili dijelove koji su pred oltarom oblikovali srce u koje se ulijeva Ljubav iz Božje ruke. Ta Ljubav sam je Duh Sveti kojeg nam Otac šalje u ovoj nedjelji. Sv. Misu je predslavio područni duhovni asistent fra Marin Karačić.
U Framu Mostar je primljeno 46 framaša, 55 je obnovilo, a 21 po prvi put dalo obećanje življenja evanđelja po primjeru sv. Franje.
Sveto misno slavlje svojim su pjevanjem i sviranjem uljepšali framaši iz Čerina i Međugorja pod vodstvom fra Zvonimira Pavičića.
Nakon svete mise spustili smo se u kriptu gdje je najprije naša dramska sekcija održala predstavu, a zatim smo večer nastavili u prigodnom druženju, plesu i zabavi.
U nastavku vam donosimo tekst naše framašice.
Duh Sveti. Poznata nepoznanica. Tako (ne)vidljivo prisutan uvijek i svugdje. Djeluje, oblikuje, brusi…
I baš na blagdan Duhova 23.5., na rođendan crkve posebno se osjetila njegova prisutnost u gradu na Neretvi. U gradu koji diše i živi u mladenačkom ruhu, u gradu koji kao putokaz stoji na raskrižju života svih onih koji se u njemu pronalaze.
I od toliko tragova koji ostaju zapisani negdje na njegovim ulicama postoji onaj jedan Trag. Onaj koji spaja toliko različitih ljudi koji su, potaknuti Duhom svetim, izrekli svoje “Evo me!” Gospodinu.
Nas 122 disalo je kao jedno!
122 puta “Evo me!” odzvonilo je zidovima franjevačke crkve koja je postala najljepše mjesto na svijetu! Usudila bih se reći da je postala Franjina Porcijunkula. I mi, poput Franje, krenusmo u svijet popravljati Tvoju Crkvu. Tiho. Ponizno. Nenametljivo. Bez torbe i štapa.
Svatko je od nas ostavio svoje viteške snove negdje po strani i krenuo za Tobom. Neki su tek na početku puta, a neki su već dobro utapkali stazu kojom idu.
Klupko nekih lijepih emocija zakotrljalo se i neumorno se odmotavalo tog dana. Ponos, suzne oči i susret s Tobom u braći i sestrama. Eto to se dogodilo te nedjelje. Svatko od njih tako poseban, a Tvoj.
Jednostavan. Radostan.
Hvala Ti na njima!
Teško je opisati sve ono što sam doživjela te nedjelje. Tolika radost se osjetilla u zraku! Vjerujem da svi oni ljudi koji utorak i 20:00 vežu za dobro poznatu lokaciju- dvorana ispod zvonika, Franjevačka, doživljavaju slično kao i ja. I dugo će još trebati da se slegnu svi dojmovi!
Da me pitate što me to drži zajedno s ovim ljudima ne bi vam znala reći. Samo znam da sam svjedok i dio jednog Božjeg čuda koje živi i tiho gradi neki bolji svijet u ovom ludom vremenu. Ponos i zahvalnost nemjerljivo se množe u mom srcu nad spoznajom da sam i ja onaj kamenčić koji gradi ovaj savršeno nesavršeni mozaik Božje ljubavi. I stvarno vjerujem da smo sposobni (p)okrenuti svijet u svojoj radosti i jednostavnosti.
Jer “Ljubav je Božja razlivena u srcima našim.” (Rim 5,5), a s Njim je sve moguće!
Našoj braći i sestrama iz Frame Mostar želimo mir i ustrajnost na njihovom putu!
