612
Jedino na raskrižju
svoj put biraš.
Kad izabereš
prvi, drugi ili treći
putem te vodi netko veći.
I On te vodi.
I ti ga pratiš.
I On te voli.
I ti se patiš.
Posrćeš i spavaš.
Il’ letiš, il’ padaš,
a misliš da sa sobom vladaš.
Ali ne.
Jer svaki tvoj dar
kao i tvoj put,
oči, srce, ruke,
u Njemu su sazrili
davno prije tvog dolaska.
A onda kad si došao
svijet je boljim mjestom postao.
Jer si došao kao Njegov,
Njegovim činiš druge…
I sve tako
dok na iduće
raskrižje ne dođeš
i biraš opet put.
Ne znajuć’ što te čeka.
Pusti samo Boga u se, neka.
Ante Smiljanić