Leti vrime idu dani, sve je isto ka’ i lani. Sve je isto. Bez obzira na to jesi li srednja škola, jesi li na fakultetu ili si još uvijek u osnovnoj školi. Bez obzira na to hoćeš li sutra ujutro otići na posao ili na kavu, sve je isto. Neki su možda promjenuli radno okruženje, neki su promjenuli školu ili su počeli drugu fazu svog obrazovanja, ipak, glavnina dana nam je ista.
Meni se isto čini kao da sam sto puta do sada pričao i pisao o ovoj temi. Čini mi se kao da i ja iz godine u godinu razmišljam o tome kako energiju trošimo na bespotrebne stvari. Zamara nas nešto čija pojava i postojanje uopće nisu u našoj domeni. Stvari koje ne možemo ni promjeniti ni popraviti okupiraju naše misli. Iz dana u dan, iz kave u kavu, iz priče u priču, svaki put sve više i više potvrđujem ovu spoznaju. Potrošeni smo. Praznimo svoje baterije, a energijom vrlo malo pokrećemo. Kao i uvijek, izuzetcima svaka čast, to stoji. Uvijek postoje iznimke koje potvrđuju pravilo, pa i ovaj put. Jesi li ti ta iznimka ili si pravilo koje ona potvrđuje?
Što si danas uradio u svrhu vlastitog napretka? Što si danas uradio da ti sutra bude bolje? Da svima oko tebe bude bolje? Hoće li ti ova godina biti još samo jedna u nizu? Jer, vjeruj mi, lete. Godine lete. Koliko si god mlad, koliko god vremena još imaš pred sobom, danas moraš početi. Knjigu koju si jučer ostavio? Počni čitati danas. Predmet koji ćeš naučiti sljedeći tjedan? Počni učiti danas. Trebaš tražiti posao, ali baš ti se i ne da? Počni tražiti danas. Želiš učiti plesti, kuhati, slikati? Počni danas. Sve, ali apsolutno sve što želiš, počni danas. I možda će opet biti kasno, možda, ali rano sigurno nije. Biti bolji, biti najbolja verzija sebe samoga, za to se nikada nije rano potruditi. I tko će ti sutra dati da bilo koju od navedenih stvari možeš imati i znati, ako ti već danas nisi počeo raditi za nju? Kakvu ti budućnost bilo tko može obećati, ako ti već danas nisi počeo svoju borbu za nju? Nitko. Ti u svojim rukama držiš konce svog života. Ti i On. On ti ih nikada neće oteti i njima apsolutno upravljati jer ti je dao slobodnu volju. Ti, s druge strane, moraš Njemu zahvaliti tako što ćeš ispuniti sav potencijal koji ti je dao. Svaku priliku koju ti stavi na životni put, ugrabi i iskoristi, jer to je Njegov način da one konce malo uhvati iz tvojih ruku i pokaže ti da je tu. Vidiš li to? Vidiš li ili vrime još uvik leti, a dani idu? E pa, progledaj, srcem, očima, dušom, progledaj i djeluj. Riječi kao riječi, izblijede i na papiru, a kako neće u sjećanju? Djela ostaju. Radi, za sebe, za druge, za budućnost. Radi i djeljuj i bit će ti bolje. Iskoristi prilike, iskoristi potencijal.
Ne gledaj život kako prolazi pored tebe. Neće ta kava pobjeć’, ni danas, ni sutra. Neće pola sata odmaranja ili surfanja internetom biti ništa manje korisno nego sat vremena istog. Ipak, pola sata u danu, trideset minuta utrošenih na vlastiti napredak, velika je razlika. A možeš. Nije ti puno. Vjeruj u sebe jer ti i On vjeruje, zato i jesi tu.
Mario Rajič