fra Danijel Rajić

Mnoge mlade zanima kako prepoznati duhovni poziv i krenuti za Kristom usprkos ponudama i izazovima današnjeg vremena. O svom putu traženja poslanja i iskustvu života u redovništvu, za portal www.frama-ofs.com, otvoreno nam govori fra Danijel Rajić, nacionalni duhovni asistent Frame BiH. Stoga, pročitajte vrlo zanimljiv intervju ovog mladog franjevca koji se hrabro odvažio biti Isusov „ribar ljudi“.

1. Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi, tko je bio fra Danijel prije ulaska u samostan?

Svjetlost dana ugledao sam u koševskoj bolnici u Sarajevu 12.11.1979. kada je iznenada zapadao veliki snijeg u cijeloj BiH. Bog mi je podario predivnu obitelj! Moj otac se zove Branislav, a majka je Ljubica te imam još samo mlađeg brata Gorana koji je sretno oženjen i već ima predivnu malu princezu Luciju. Uvijek sam volio umjetnost, glazbu i slikarstvo, a nekoliko godina sam trenirao i košarku. Za vrijeme mog osmogodišnjeg školovanja u Sarajevu, na mene su veliki trag ostavile ratne strahote. Zbog toga je cijela moja obitelj bila prinuđena odseliti se u Hrvatsku. To je bilo razdoblje u kojem sam svakodnevno gledao, ali i sam proživljavao patnje nevinih ljudi i razmišljao o smislu našeg života na zemlji. Cijelo vrijeme rata sam svakodnevno molio krunicu i pohađao svetu misu unatoč velikim opasnostima. Krunica oko vrata i u srcu mi je bila velika sigurnost jer sam se osjećao zaštićeno pod Marijinim plaštem ljubavi.

2. Zašto ste se baš opredijelili postati svećenik u Redu manje braće?

Od malena sam sa svojom obitelji bio privržen franjevcima, a sveti Anto mi je bio uzor. Svakodnevno sam molio iz molitvenika Biserja sv. Ante! Nakon završenog drugog razreda opće gimanzije, odlučio sam probati je li redovnički život uistinu za mene. Dakle, nisam uopće bio siguran. Moja profesorica likovne umjetnosti mi je predlagala da upišem Likovnu akademiju. Međutim, od kada znam za sebe, osjećao sam posebnu ljubav prema svećeničkom pozivu te sam stoga odlučio otići u Franjevačko sjemenište u Visokom. Kroz formaciju u sjemeništu, novijacijatu i teologiji, stekao sam mnogo znanja te osjetio snagu molitve i zajednice. Naučio sam pjevati, svirati razne instrumente i kroz mnoga putovanja stekao širi pogled na život. Bilo je uspona i padova, ali kroz kušnje Gospodin me je još bliže privukao k sebi „konopcima ljubavi“. Iskreno, mogu reći da sam na početku vrlo malo znao o samom svetom Franji, ali sada sam ponosan što sam postao franjevac u našoj drevnoj provinciji Bosni Srebrenoj.

3. Osim službe nacionalnog duhovnog asistenta Frame i područnog duhovnog asistenta za OFS, Vi ste još meštar postulanata i duhovnik sjemeništaraca. Kakva su Vaša iskustva u radu sa tolikim brojem mladih ljudi?

U ljeto 2012., bio sam iznenađen imenovanjem od strane naše provincijske uprave na ove navedene službe koje su odgovorne i zahtjevaju puno truda. Po naravi sam takav da, kada se prihvatim nekog posla, cijelog sebe unesem dajući svoj maksimum. Već sam osmu godinu svećenik i uvijek mi je bila radost raditi sa djecom i mladima, kroz sve službe na kojima sam do sada bio imenovan, počevši od pastoralnog rada u Svetištu sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, preko rada sa studentima u Sarajevu do danas. Franjevačka mladež je poseban izazov i često znam reći: „Frama je zakon!“ jer se kroz Framu ostvaruje nova evangelizacija našeg naroda i duhovna obnova ranjene Crkve u BiH. Framaši i trećoredci, svojim molitvama, ali i mnogim projektima, šire svjetlo Božje ljubavi u Crkvi i u društvu. Unatoč sivilu svakodnevnice u kojoj se nalazimo pritisnuti mnogobrojnim socijalnim i gospodarskim problemima, Frama je „novo proljeće“ u našoj domovini BiH. Plodovi toga rada su konkretni i vidljivi čak i u duhovnom pozivu. Naime, zadnjih godina je primjetan porast duhovnih zvanja koja dolaze iz Frame. Većina momaka iz postulature je imala, više

ili manje, doticaja s Framom. Stoga, koliko god rad s mladima bio zahtjevan, uvijek se osjećam ispunjeno i radosno kada vidim koliko je toga dobrog učinjeno na korist cjelokupnoj zajednici. Veliki broj mladih se približio Bogu i Crkvi kroz framaške susrete! Poput svetog Franje radosno mogu uskliknuti: „Bog mi je dao braću!“. Stoga, sve mlade doživljavam kao svoju braću i sestre.

4. Šta smatrate najvećim opasnosti za vjernike danas?

U današnjoj vremenu, pred nama su mnoge opasnosti koje nas mogu udaljiti od Boga: sekularizam, relativizam, hedonizam i konzumerizam. Ljudi su duhovno dezorijentirani i zbunjeni te pristaju na „osrednjost“ jer je puno lakše ići „linijom manjeg otpora“. Jednom prilikom je papa emeritus Benedikt XVI. rekao da će kršćani bliže budućnosti biti ili mistici ili ih neće biti. A što znači biti mistik danas? To znači oduprijeti se duhovnoj mlakosti i biti svjedok Kristove ljubavi u svakodnevnici. Nije jednostavno „biti u svijetu, a ne biti od svijeta“ jer to zahtjeva odricanje od svojih sebičnih želja i potpuno predanje volji Božjoj.

5. Koje bi nam knjige, glazbu ili filmove mogli preporučiti?

„Knjiga života“ koja nam svima treba biti svakodnevni putokaz je Sveto pismo. To je ujedno i način života franjevačke obitelji: „prelaziti iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje“. Osim Biblije, svakako preporučujem: „Životopis sv. Franje“ sv. Bonaventure, „YOUCAT-Katekizam za mlade“, „Svećenicima Marijinim predragim sinovima“ koju mogu čitati svi vjernici. Od glazbe, volim sve vrste duhovne glazbe, počevši od korala, preko duhovnih šansona do instrumentala. Sve ovisi o raspoloženju, ali znam često poslušati i sam komponirati duhovne pjesme sa malo „žešćim“ rock ritmovima. Tako da preporučujem duhovnu glazbu koja može nahraniti dušu i ispuniti srce mirom. Moja tri „best of“ filma su: 1. „Pasija“, 2. „Fratello sole“ (o životu sv. Franje) i 3. „Padre Pio“.

6. Koja je vaša misao vodilja kroz život?

Za mladu misu sam odabrao dva gesla koja su moje misli vodilje kroz život:
„Bog moj i sve moje“ svetog Franje i
Isusov poziv učenicima iz Matejevog evanđelja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“.

7. Za kraj, što poručujete svima koji žele slijediti Krista?

Budite radosni u svom nasljedovanju Isusa Krista jer najveći životni izazov je biti Kristov apostol ljubavi u bilo kojem životnom pozivu. Stoga, svim mladima koje često volim nazvati „Kristovim vitezovima i princezama“, poručujem da se nikada ne umore ljubiti i dati svoj život za druge po primjeru sv. Franje i sv. Klare.

Preuzeto s: www.frama-ofs.com