Zapjevavši s tobom Psalam “Iz svega glasa vapijem Gospodinu…”, potekla je suza. Iščitavajući životopis, tvoja smrt dođe prerano. Kao da je odjednom utihnula mudrost. Kao da odjednom ostadoh bez putokaza na raskrižju. Pobojah se za sebe i za sve nas koji smo te spremni slijediti. Zar je tu kraj? Zar je sve kroz ovo kratko vrijeme rečeno, a života još ima. Onda se srce umiri i iznova se počne diviti svim krepostima, od kojih sam ja tako daleko. Tek u spilji moje duše odjekuje ista molitva Bogu da se smiluje meni grešniku. Koraci su moji sitni i dok gledam nebo ja se još uvijek osvrćem na zemlju, nadajuć se da ćeš mi ti biti stepenica između ta dva svijeta. Suze su moje i dalje samo tjelesne, jer mi je srce udaljeno od Boga i vanjski dio tunike transparentno ne prikazuje unutrašnju obloženost krznom.
Tvoj sam brat i znam da su ti tajne moga srca poznate. Ti znaš kada sam iskrena prema ovome što opslužujem, a kada se izmotavam pravdajući svoja nedjela ljudskim slabostima. Prekori me brate onda kada je moj duh plačljiv, žalostan i turoban kako se ne bi priklanjala ispraznim veseljima nego u svom srcu nosila vječnu radost kakvu si ti imao. Vatru, kakvom je gorjela tvoja ljubav prema Kristu, Mariji i ispovijedi, zapali i u meni da gori istim žarom. Upozori me da je moj svršetak još neizvjestan kad se počnem uznositi ljudskim pohvalama. Želio si da budemo propovijednici Božje riječi, nauči me da iz molitve crpim ono što želim drugima navještati.
Sve te ja to molim dragi Franjo, a ti mi na svršetku samo reče: “Ja sam svoje učinio, a što vi trebate da učinite, neka vas pouči Krist.” I opet ta veličanstvena poniznost i malenost, opet ta jasna poruka da se ne klanja čovjeku, nego Bogu…
I tko te Franjo takvoga ne bi zavolio? Sv. Franjo, moli za nas!