Zamislim u svojoj glavi sliku iz djetinjstva i uplakane oči, jecajući glas, kako moj, tako i onog djeteta s druge strane, najčešće nekoga od mojih rođaka. I dok rodici niz lice suze još teku od moga čupanja za kosu, roditelji nas okupljaju i mi moramo spojiti prstiće i pomiriti se, uz najveći mirovni pakt između dva djeteta, riječima “mir, mir do neba.” Plač automatski postaje osmijeh, a čupanje zagrljaj. Opet smo nas dvoje najbolji i najveći prijatelji i opet je cijeli svijet naš i naši snovi veći od kugle zemaljske, a srce iskreno radosno bez obzira na još suzne oči.
Bio sam svjedok ovih dana jednom takvom dječijem mirenju, na koje sam već odavno zaboravio, ali i još jednom mirenju koje me neopisivo podsjetilo na to. Ako ste nekada promatrali ljude prije i nakon ispovjedi, njihovo lice je vidno drugačije u tom kratkom razdoblju. Ulazimo u ispovjedaonicu u grču, s nemirom i napetosti. Ono što se unutra događa je sklapanja mira. Svećenik je u ovom slučaju roditelj, koji nam pomaže sklopiti mir. No, glavne uloge u pomirenju smo mi i Isus. U misli mi dolaze riječi pjesme “kakav prijatelj je Isus…” Zamislite da imate prijatelja kojega iz dana u dan rastužujete i na čiju ljubav tako često zaboravite da ga svjesno ili nesvjesno povrijedite, a da vam je on iz dana u dan spreman oprostiti. Samo ako ga zamolite. Samo ako tražite njegovu ruku pomirenja. Samo ako shvatite da ste ga uvrijedili i da se iskreno kajete. I onda se, u ispovijedi, mirimo s prijateljem i izlazimo iz ispovjedaonice nasmijani i osjetimo da je veliki kamen pao sa srca. Uistinu, suze od tuge, kada smo stali u red za ispovijed, nam se često ne stignu osušiti s lica, a već ih niz lice prestižu suze radosnice. I naša tuga postaje sreća, naša namrgođenost postaje nasmijanost, a naš nemir postaje mir.
To vam svima želim u ostatku korizme. Da je provedete u miru. Da se ispričavate Isusu iz dana u dan, da tražite njegov oprost. Jer, prijatelj vam ovih dana pati, a bliže se dani njegove velike muke. Još uvijek je spreman pomiriti se s nama. Trebamo mu mi, Šimun, Veronika, Josip, Nikodem… Vrijeme je da s Isusom sklopimo veliki, neraskidivi mir, mir do Neba.
Tomislav Gašpar
