Padam i ja pod utjecaj medija pa me teroristički napad iz Pariza vodi do pitanja koliko sam spremna umrijeti. Zlo prosipa strah svijetom, smrt se naziva nenadanom, a žrtve nevino stradalima. Podsjeti me takvo smaknuće na Krista. Nije li se na Njega obrušilo zlo te nevin dade svoj život za nas. Obojim li profil ikada Njegovim bojama? Stavljajući se na mjesto žrtve u meni se probudi želja za ispovijedi jer negdje odzvanja ono upozorenje, budni budite jer ne znate dana ni časa. Vidiš li čovječe koliko si slab i kratkotrajan? Bez Boga si marioneta kojom upravlja tko stigne. Plodno tlo za djelovanje sotone. Jer svijetom vladaju dvije dimenzije, dobro i zlo. Čemu čuđenje zlu kada ono postoji otkad je Boga i čovjeka. Kada dobiva sve veći prostor svakim našim odmicanjem od dobra. Ova tema vraća me iznova na meni drag ulomak iz Evanđelja: „Kažem vama, svojim prijateljima: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti! Pokazat ću vam koga treba da se bojite: bojte se onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao! Da, velim vam, njega se bojte! (Lk 12, 4-6)“ Svaki dan je vrijeme obraćenja. Promatrajući svoj život shvatit ćeš koji to strah tebe prožima. Bojiš li se za svoje tijelo ili dušu? S obzirom da nitko od nas ne zna ima li sigurnu ulaznicu za Raj, strah od smrti logičan je. Ali nije logično da se istovremeno i svim silama ne borimo zaslužiti tu ulaznicu. Da se razumijemo, strah o kojem govorim ne podrazumijeva samo upereni Kalašnjikov, nego i svakodnevne situacije u kojima su naši životi na kocki. Jesi li spreman u svakom trenutku otići, to te samo pitam. Imam pred očima sjajan prizor u kojem je čisto srce nadvladalo svaki strah i radosno zapjevalo: „Dobro mi došla sestrice smrti…“, primjer u kojem sv. Franjo ponovno Evanđelje dokazuje kao živu riječ. Dao Bog da i mi budemo tako spremni. Osnažimo svoju vjeru. Isus je živ! On je onaj koji pobjeđuje zlo i ako Ga nosimo u sebi, što nam tko može? Zar ne vidimo braćo moja da nam je svima potrebna obnova. Krist nas treba da svijetu donosimo dobro. Ne da se borimo oružjem, ni On se tako borio nije, nego molitvom, jer to je jedino oružje koje sotona ne može poraziti. Jesen je, gle svijet je prepun boja, neka sivilo ne zavlada. Imamo li vjere?
Ivana Ivanković