Svjetlucala je rosa na prvim zrakama proljetnog sunca. Priroda se počela buditi. Proljeće je u Umbriji kao iz bajke. Sjedio je Franjo uz vijugavi potočić i slušao žubor vode. Osluškivao je Božji govor u čistoći i poniznosti izvorske vode. Tišina ga je učila da se divi Božjim stvorenjima. Dugo je molio. Tišina noći i svitanja bila je najbolja priprema za današnju propovijed u katedrali. Nakon papine usmene potvrde pravila, asiški biskup vrlo rado ga pozove da propovijeda. Bit će to njegova prva propovijed u katedrali. Bit će to početak proljeća u mnogim dušama, a u jednoj će duši danas započeti posebno plodonosno proljeće.
Hodao je tiho. Kao da osluškuje nešto. Kao da se vježba živjeti u trenutku potpune budnosti i osluškivanja. Neprestano se vježbao za osluškivanje tihog Božjeg glasa. Gledajući ga dok hoda prema crkvi svetog Rufina, ni jednog sugrađanina nije ostavio ravnodušnim. Više nije bilo povika da je lud, da zavodi narod. Nitko se nije usudio baciti krumpir ili kamen na njega. Samo bi tiho zastali i promotrili neodoljivu svjetlost koja je zračila iz njega. Bila je nevidljiva, ali tako stvarna i opipljiva. I u svakom je probudila čežnju za vječnošću. Bar na trenutak! Cijeloga života bijaše to Franjina najsnažnija propovijed!
Penjući se od glavnog gradskog trga prema katedrali nije se mogao otrgnuti od sjećanja koja su navirala. Ugledavši pročelje katedrale iznova se oduševi njezinom jednostavnošću i ljepotom. Sjećao se očevi pripovijedanja o izgradnji cijelog zdanja u romaničkom stilu. Nekoliko plemića darovalo je zemlju da se izgradi veća crkva jer je čašćenje mučenika svetog Rufina, prvog asiškog mučenika, bivalo sve veće. Nakon posvete biskup je proglasi katedralom, dok biskupski dvor ostavi uz staru katedralu santa Maria Maggiore. Dok je prolazio trgom i ulazio u velebnu crkvu razmišljao je o sakramentu krštenja. Zahvaljivao je na krsnoj milosti i majci koja ga je donijela baš u ovu crkvu da se krsti. Nije ni primijetio pogled mlade djevojke koja kao da postade začarana kad ga je ugledala. Tog trenutka rodi se u Klarinu srcu neodoljiva čežnja da pripada samo Gospodinu. Da postane Kristova zaručnica. Rodi se i u njenom srcu čežnja za vječnošću. Propovijed ju je još više potresla. Kao da je munja zapalila njezino srce. Dugo je u svom srcu nosila Franjine riječi. Mučile su je, poticale na razmišljanje i zapalile u njoj čežnju da s njim pođe zajedno na put prema Kristu. Ove Franjine riječi kao da su joj se urezale u srce: „Tražio sam čistu i potpunu ljubav koja bi potpuno ispunila čežnju mojega srca. Dugo sam tražio i konačno spoznao da je sva ljubav ovoga svijeta samo odsjev te vječne ljubavi. Znala je da ju trebamo i da bez nje ne možemo živjeti. Zašto joj ne otvorimo svoja srca i svoje živote? Zašto se samo pretvaramo da ljubimo Boga, a u stvarnosti se bojimo da ne bi ušao u naše živote i ostao s nama? Istina je, štošta bismo morali ostaviti i promijeniti. Zašto se bojimo, zašto puštamo da nam srca plaču jer bježimo od onoga što nam On može dati? O kako smo malovjerni i tražimo vrijednosti u svijetu koji prolazi, a ono vječno ostavljamo po strani. Tražimo najprije Božje kraljevstvo, a drugo će nam se nadodati.“
Katedrala svetog Rufina označava početak Klarinog odnosa s Bogom. Tu je krštena, tu se hranila Božjom riječju. Franjina propovijed je dotakla i zapalila njezino srce i tako konačno utjecala na odluku da život posveti Bogu. No, o tom ćemo razmišljati drugi put. Danas te dragi hodočasniče molim da zastaneš u svom hodu. Zaustavi se pred otajstvom krštenja. Zahvali danas za dar vlastitog krštenja. Po njemu si nanovo rođen kao dijete Božje. Krštenje je tvoj drugi rođendan. Po njemu si postao član Crkve, postao si ud Kristov i hram Duha Svetoga. Primio si bogatu krsnu milost. Danas zamoli Duha Svetoga da obnovi u tebi sve milosti koje si primio u krštenju. Zamoli ga da još više spoznaš vlastiti identitet djeteta Božjega. Moli ga da ti posveti dioništvo u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi.
Još te molim da u mislima pokušaš promotriti Franju. Tog zanesenjaka i zaljubljenika u Ljubav. Promatraj njegov mir među nemirnom masom. Promatraj kako donosi svjetlo u tame ljudskih srdaca. Osluškuj njegovu propovijed u kojoj ne koristi riječi. Možda i u tebi probudi poziv. Možda se i u tebi rodi pitanje imaš li ti o komu propovijedati i svjedočiti? Koga ti želiš slijediti? Kome ti želiš vlastiti život posvetiti i darovati? Nemoj u Franjinoj blizini ostati površan i ravnodušan.
fra Marko Galić