Možeš li reći nekoliko informacija o sebi za početak. Tko je Marta Radoš?
Nekoliko informacija? Rođena sam u Rijeci, a radi faksa sam došla u Zagrebu. Imam divne roditelje i jednu seku koja je trenutno u Gospiću. Jedno duže vrijeme trenirala sam odbojku te zbog toga i upisala sportski razred u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji. Okušala sam se i u streljaštvu (iako sam brzo shvatila da nisu meta i puška za mene). Nedavno sam završila studij socijalnog rada pa sada tražim posao.
Kada si prvi put došla na Framu i što te na Frami oduševilo?
Na Framu sam prvi put došla 23. ožujka 2006. Još se i dan danas sjećam toga dana kada sam se sva uplašena spustila stepenicama i ušla u podrum (prostor gdje su se odvijali susreti Frame Trsat). Tema susreta bila je „Prvi kršćani“ i framaši su izvodili neki skeč u kojem su pogasili svijetla u prostoriji, upalili svjećice, prosuli pijesak po podu i nešto ispisivali po pijesku, a na kraju svega držeći se za ruke izmolili Očenaš. Pogađajte?! Prva misao bila je – O Bože, gdje sam ja to došla!
Što me oduševilo?! Drugi moj dolazak na Framu potrefio se sa mojim rođendanom. Framaši su to nekako saznali te me iznenadili kupivši mi dvije, tri kile banana i puno čokoladica bananko. (Na susretu prije sam nekome rekla da volim banane.) I kako ne ostati oduševljen time da netko koga si tek upoznao već slavi tvoj rođendan i još te daruje tako originalnim poklonom.
A sad ozbiljno… Oduševilo me življenje evanđelja u bratstvu. Živjeti u bratstvu je jedno veliko bogatstvo. U bratstvu uviđamo svoje granice, i darovitosti ili upućenosti jednih na druge, kao i darove kojima možemo služiti zajednici. Oduševilo me to što sam uvidjela da imam zajednicu koja me podupire, koja svjedoči kršćanske vrijednost i koja mi je darovana na mom životnom putu. Svaki put iznova oduševljavao me Hod Frame, svaka duhovna obnova s Framom, svaka naša akcija i nastojanje da nešto dobro zajedno činimo… Oduševljavalo me posjećivanje drugih bratstava povodom njihovih obećanja i spoznaja da u koji god grad dođem mogu reći „I ovdje mi je Gospodin darovao braću!“.
Oduševio me i Franjo o kojem sam toliko na susretima Frame slušala i njegov odnos s Kristom. Njegova radost i jednostavnost u služenju dobromu Bogu. Oduševila me Franjina želja da bude manji i da služi i pomaže onima slabima, siromašnima, obespravljenima…
Koje si sve službe u Frami obavljala do sada? Je li se tvoj pogled na Framu promijenio zbog tih funkcija? Na koji način?
U najranijim danima svoga boravka u Frami služila sam svojom šutnjom i promatranjem. Jedva su me mogli nagovoriti da na susretu nešto pročitam… Bilo je tako dvije godine. Međutim, bratstvo je ono koje te stalno potiče na promjenu, na prisutnost, na to da daš najbolje od sebe. Tako sam na Frami Trsat bila u vijeću kao potpredsjednica i predsjednica, na Frami Kaptol sam vršila službu voditeljice formacije, a u nacionalnom vijeću sam bila voditeljica formacije, a sada sam predsjednica.
Prije bih rekla da je Frama mijenjala mene. Mislim da što god traje duže vrijeme (a u Frami sam od 2006.) opečati život dotične osobe. Tako je i Frama, pa i kroz službe koje sam vršila, opečatila moj život. U bilo kojem smislu. Uz Framu sam upoznavala (i još upoznajem) Crkvu, vjeru, ljude, sebe, potrebu za molitvom, potrebu za djelovanjem…
Zbog službi koje sam vršila imala sam mogućnost sudjelovati na različitim susretima, a osobito bih tu istakla Međunarodnu skupštinu Frame koja se održala ove godine. Susret sa članovima Frame koji dolaze iz Brazila, Argenitne, Cabo Verdea, Mozambika, Indije, Filipina, Meksika… i drugih različitih zemalja pobudili su u meni osobitu radost zbog toga što pripadam franjevačkoj obitelji. Mi tamo, toliko različiti, imamo nešto isto – dio smo bratstva Frame. Želimo živjeti evanđelje po primjeru svetog Franje. I to je tako čudesno! To mijenja pogled na Framu! Još više ju počinješ cijeniti i voljeti.
Prije ove predsjedničke, obnašala si službu nacionalne voditeljice formacije. Kakva su tvoja iskustva s tom službom?
Bilo je uistinu lijepo vršiti tu službu. Kada sam prvi put izabrana bila sam zatečena i pomalo prestrašena jer je formacija jedan od velikih izazova za Framu.
Ono što mi uvijek padne na pamet kad gledam svoj hod u Frami, a i zadnje četiri godine u kojima sam vršila službu nacionalne voditeljice formacije, su iznad svega ljudi koje sam upoznala: društvo koje je toliko različito po svojim zanimanjima, godinama, karakterima, a opet nas veže isto – vjera u Krista. Bilo mi je drago svaki put kada bi mi se netko obratio s nekim pitanjem vezanim za formaciju, život u Frami ili kad bi se pak pohvalio onim što su oni u svom bratstvu uspjeli učiniti.
Kroz ovu službu zajedno sa Povjerenstvom za formaciju sudjelovala sam u organizaciji nacionalnih seminara za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame. Na seminaru su se obrađivale različite teme, no osobito bih istakla važnost seminara kao mjesta susreta, te prilike za razmjenu iskustava između bratstava kojom obogaćujemo jedni druge.
Uložili smo i trud u izradu Nacionalnog priručnika za formaciju kako bi onima odgovornima za formaciju ponudili konkretne materijale za rad s mladima te radili na ujednačenju formacije u svim batstvima. Napomenula ih da je u formaciji Frame osobito je važno razviti osjećaj pripadnosti bratstvu, ispravno shvatiti identitet Frame (jer specifični smo, razlikujemo se i od nogometnog kluba i od Neokatekumenskog pokreta), te poznavati prirodu Frame i OFS-a i našeg mjesta kako u Franjevačkoj obitelji tako i u Crkvi.
Što misliš, koji su najveći problemi s kojima se susreće nacionalno bratstvo? Što primjećuješ kao njegove vrline?
Rekla bih da je Frama u svijetu pa tako i u Hrvatskoj bogatstvo Crkve. Sveti papa Ivan XXIII. je još davno pozvao da se otvore prozori kako bi svježi zrak moga ući u Crkvu. I mislim da Frama upravo to može i čini: donosi dašak svježeg zraka ne samo Crkvi nego i društvu u kojem živimo. Primjećujem da bratstva organizraju različite karitativne akcije kojima pomažu „gubavcima našeg vremena“ što me osobito raduje jer na taj način u svijetu vlastitim primjerom života svjedočimo Kristovu ljubav koja je oduševila svetoga Franju. Bratstva se uključuju i u različite inicijative koje organiziraju druge udruge i pokreti te tako pokazuju svoju otvorenost prema svemu onome što je dobro.
Istakla bih i Hod Frame kao jedan od oblika nove evangelizacije. Evangelizacija je poslanje Crkve, i to ne samo nekih, već moje, tvoje, Framino poslanje. Hod je jedan od načina na koje izlazimo iz vlastitih zatvorenosti svjedočeći svoju vjeru svima onima koje susrećemo u mjestima kroz koja prolazimo. Hodajući u zajedništvu i radosti bivamo oni koji pronosimo Radosnu vijest ljubavi, mira i dobra.
Potrebno je napomenuti da se naša mjesna bratstva razlikuju međutim te različitosti su ujedino i bogatstvo. Sv. Franjo je u svakom bratu pronalazio pozitivne kvalitete, koje bi tek združene u jednoj osobi okararakterizirale pravog manjeg brata. Tako ja gledam i na naše nacionalno bratstvo koje čine mnoga i različita mjesna bratstva.
Potrebno je da Frama nastavi još više raditi na sustavnoj, ujednačenoj i ustrajnoj formaciji. To je jedan veliki zadatak! Ustrajnost u kvalitetnoj formaciji, otvorenost Duhu Svetom i Njegovoj volji, a ne našoj vlastitoj viziji, poslušnost preporukama i smjernicama viših razina neke su od glavnih stvari koje bi istakla kao one u kojima smo pozvani stalno napredovati.
Što misliš o odnosima Frame i OFS-a? Razmišljaš li o pristupanju OFS-u?
Mislim da Frama i OFS jako
puno toga mogu učiniti i čine zajedno. OFS je osobito odgovoran za Framu i on bi trebao prenijeti i pokazati svoj poziv i iskustvo evanđeoskog života u bratstvu nama mladima.
Međutim, dok god kao članovi Frame budemo gledali na OFS kao zajednicu baka i čekali od njih da učine prvi korak prema nama, neće biti velikih pomaka, kao ni obrnuto. Treba nam stoga, bilo jednima, bilo drugima, prvi pružiti ruku upoznavanja, prvi izreći lijepu riječ i donijeti radost drugoj strani.
Vidim velike pomake po pitanu toga što me baš jako raduje. Sve više je onih koji iz bratstva Frame prelaze u OFS i tako nastavljaju živjeti franjevaštvo u svijetu. Također je sve više bratstava Frame koja ponekad održavaju zajedničke susrete s OFS-om, zajedničke akcije. A to je ono kakav bi odnos Frame i OFS-a trebao biti, međusobno podupiranje i nadopunjavanje. Puno možemo učiti jedni od drugih.
Nedavno sam i ja primljena u bratstvo OFS-a na Kaptolu te me kroz ovu godinu očekuje razdoblje novcijata te još dubljeg i bližeg upoznavanja Franjevačkog svjetovnog reda. Veselim se tome!
Za kraj: imaš li što za poručiti framašima?
Što reći osim onog jednostavnog: Ne bojte se!
Sveti Franjo, sveta Elizabeta… i mnogi drugi povijesni su primjeri kako se predanjem vlastitog života Kristu i hrabrim prihvaćanjem izazova koje On stavlja pred nas mogu učiniti velike stvari. Često možda nismo ni svjesni snage koju nam je dragi Bog dao izabravši nas da služimo Njemu i braći po primjeru sv. Franje. Frama nam je velika škola za to, a OFS bezgranični prostor za takvo djelovanje. Stoga hrabro živite i djelujte osluškujući potrebe ovoga vremena i mjesta u kojem jeste ne zaboravljajući da je snaga nas članova Frame upravo od Boga nam dano zajedništvo.
Mir i dobro svima! Preuzeto: www.frama-portal.com